Sv. Irenej je imao jasnu, nedvosmislenu odanost i razumijevanje Riječi, te je bio jedan od prvih koji je iznio uključivanje četiriju evanđelja u Novi zavjet. Učvrstio je snažnu euharistijsku vjeru Crkve u nastajanju, artikulirao središnje mjesto za kršćansku vjeru Crkve i biskupske službe i često je naglašavao jedinstvenu važnost Marije. Njegovo djelo “Protiv krivovjerja” predstavljalo je, pred gnosticima koji su ga iskrivljavali nauk Crkve, obranu onoga tko je Krist, što je Krist objavio i, shodno tome, što su apostoli propovijedali.
Papa Franjo je 21. siječnja 2022. izdao dekret kojim je svetog Ireneja proglasio doktorom Crkve, prihvativši srodni prijedlog Kongregacije za kauze svetaca. On je prvi Učitelj Crkve za koji se vjeruje da je bio mučenik, a pošto je umro oko 202. godine, smatra ga najstarijim od 37 Učitelja Crkve. Sveti Irenej se najviše pamti kao najraniji sustavni teolog po svom autentičnom učenju o vjeri Crkve i njezinoj obrani pred nastalim krivovjerjima. S obzirom na svoju artikulaciju gnostičkih krivovjerja, koja još uvijek prevladava u različitim oblicima, sveti Irenej ostaje relevantan model za biskupe, apologete, katehete i teologe, piše Simply Catholic.
Upravo je preko mučenika Polikarpa – koji je i sam bio štovan i poštovan kao autoritet u ranoj Crkvi – Irenej izravno upoznao apostolsko doba, posebice kroz povezanost svog mentora sa svetim Ivanom apostolom.
Rani život
Biografski podaci o svetom Ireneju prilično su ograničeni. Zapravo, ostalo je malo primarnih izvora o njemu – na primjer, jedini cjeloviti tekstovi njegovih spisa danas postoje kao kasniji prijevodi.
Irenej je rođen oko 130. godine na istoku grčkog govornog područja. Najvjerojatnije je da je Irenej došao iz Smirne, na zapadnom rubu današnje Turske, koji je bio grad svetog Polikarpa, mentora s kojim je Irenej bio povezan od malih nogu. Upravo je preko mučenika Polikarpa – koji je i sam bio štovan i poštovan kao autoritet u ranoj Crkvi – Irenej izravno upoznao apostolsko doba, posebice kroz povezanost svog mentora sa svetim Ivanom apostolom. Irenej je rođen u vrijeme sve većeg obraćenja diljem Rimskog Carstva, iako je i sam rođen u kršćanskoj obitelji. Proveo je vrijeme studirajući u Rimu, najvjerojatnije učenik svetog Justina mučenika.
Godine 177. Irenej je poslan u Rim – od strane skupine budućih mučenika koji su bili zarobljeni i čekali pogubljenje – da preda pismo papi Eleuteriju.
Ireneja se najviše pamti po tome što je živio u Galijskoj regiji Rimskog Carstva, koja je obuhvaćala velik dio današnje zapadne Europe, uključujući cijelu današnju Francusku. Irenej je obavljao službu u današnjem Lyonu – tada zvanom Ludugunum – koji je u to vrijeme bio najveći grad sjeverno od Alpa. Lyon tada nije bio samo središte stanovništva, već je služio i kao građansko i kulturno središte. Porast stanovništva bio je zahvalan priljevu imigranata, među kojima je i sam Irenej. Irenej je tamo stigao kao misionar — prema predaji, poslan od Polikarpa — kako bi pomogao učvrstiti crkveni život u tom dijelu carstva. Krajem 170.-ih Irenej je bio prezbiter ili svećenik i bio je cijenjen u mjesnoj Crkvi.
Godine 177. Irenej je poslan u Rim – od strane skupine budućih mučenika koji su bili zarobljeni i čekali pogubljenje – da preda pismo papi Eleuteriju. Pismo — koje je, između ostalog, izražavalo zabrinutost zbog novih prijetnji jedinstvu vjere koje se pojavljuju u ranoj Crkvi — postoji kao prvi povijesni dokaz Ireneja. Kao što je Krist prije smrti molio da Crkva bude jedna, tako su bili i ovi rani lionski mučenici. A Irenej – čije samo ime znači “mir” – služio je kao izaslanik mira i jedinstva dopuštajući da se njihova poruka čuje u Rimu. Najvjerojatnije ga je ovo putovanje u inozemstvo poštedjelo mučeništva s prvim lyonskim biskupom, svetim Potinijem, i njegovim suputnicima.
Apostolski učitelj
Sveti Irenej po povratku iz Rima naslijedio je mučenika Potina kao biskup u Lyonu. Nadgledajući obnovu crkvenog života u gradu nakon progona i mučeništva, Irenej je svom stadu donio nadu i sigurnost u Božju providnost. Ipak, većina onoga što je ostalo poznato o Irenejevoj biskupskoj službi jest njegovo jasno i sustavno učenje o vjeri. A to se čini primjerenim, pogotovo jer je biskupa smatrao iznad svih drugih funkcija, prvenstveno kao učitelja. Irenej je pomogao u razvoju koncepta apostolskog naslijeđa — teme koja je u to vrijeme bila važna za kulturu u područjima kao što su medicina i filozofija. To je pomoglo učvrstiti službu biskupa u ranoj Crkvi i naglasilo biskupov autoritet u prenošenju apostolskog učenja Crkve. Irenej je dao jedan od najranijih popisa prvih rimskih biskupa kao primjer njegova doprinosa podizanju poštovanja rimske stolice. S obzirom na svoje veze sa svetim Ivanom apostolom, Irenej je preko svog mentora svetog Polikarpa služio kao vjerodostojan, javni svjedok apostolskog svjedočanstva.
Što je Irenej učio?
Osim nekoliko pisama, većina onoga što je preživjelo iz učenja sv. Ireneja čini zbirku knjiga pod naslovom “Protiv krivovjerja”, napisanu oko 180. godine. Ovaj značajan doprinos teološkoj riznici Crkve cijenio je poznati teolog 20. stoljeća Hans. Urs von Balthasar kao “rođenje kršćanske teologije”.
Kao pastor, Irenej se bavio kulturom i prilagodio se borbama i poteškoćama u životima onih u svom stadu i društvu u kojem je živio. I, kao biskup, Irenej je bio zabrinut za crkveno jedinstvo, što je značilo da je imao veliku brigu osigurati da se apostolska vjera preda netaknutom i s autentičnošću.
Irenejevi disidentski protivnici, uglavnom, zajednički su poznati kao gnostici, ljudi koji su vjerovali da je spasenje došlo dobivanjem znanja koje je postojalo izvan objave ili mu je moglo čak biti u suprotnosti. Gnostici predlažu vjeru koja se ne oslanja na objektivnost, već na subjektivnost, gdje istina nije arbitar nečijeg života ili spasenja.
Irenej je prvi prednicejski učitelj Crkve koji je sam utro put kodifikaciji kršćanske dogme i razriješio razna pitanja i podjele koje su se pojavile među kršćanima povezanim s Trojstvom i Kristom u skladu s Božjom objavom. Ali čak i u svoje vrijeme, Irenej je vidio kako se pojavljuju razne prijetnje integritetu vjere. I tako, u njegovoj eri i vlastitoj službi, Crkva je počela artikulirati između pravovjerja i krivovjerja, dok je doba apostola ustupilo mjesto novoj generaciji vođa zaduženih za obavljanje svoje službe. Irenej je oštro shvatio potrebu da se suprotstavi učenjima drugih vođa koji su promicali misli i ideje – i privlačili sljedbenike – koja su predstavljala prijetnju učenju apostola.
Novi gnostici
Irenejevo opovrgavanje gnostika ostaje jednako važno i danas kao što je bilo u njegovo doba. U svojoj apostolskoj pobudnici iz 2018. Gaudete et Exsultate („Radujte se i veselite se“), papa Franjo upozorava da nas, iako drevni, gnosticizam muči i danas. Napisao je: “Gnostici misle da njihova objašnjenja mogu učiniti cjelinu vjere i Evanđelja savršeno razumljivim. Oni apsolutiziraju svoje vlastite teorije i tjeraju druge da se pokore njihovom načinu razmišljanja. Jedna je stvar zdrava i ponizna uporaba razuma u svrhu promišljanja teološkog i moralnog učenja Evanđelja. Drugo je svesti Isusov nauk na hladnu i oštru logiku koja nastoji zavladati svime” (br. 39).
Svaka generacija sklona je vidjeti nove manifestacije gnosticizma, ne isključujući naše vlastite, zbog čega je deklaracija sv. Ireneja kao Doktora Crkve osobito relevantna. Suvremene gnostičke tendencije dovode do raznih oblika crkvenog nejedinstva i izazivaju pustoš u društvu, kao što je suvremeno promicanje zbrke i iskrivljene vizije ljudske osobe, što se očituje u sve narastajućem dualističkom nadmetanju između tijela i sebstva koje se nalazi u modernoj rodnoj ideologiji.
Bio je pametan, duhovit i iscrpan u svojim pobijanjima. Nije pokazivao interes za dijalog koliko za objašnjenje vjere, želeći samo ponuditi jasno opovrgavanje onoga što su gnostici predložili.
Irenejevi disidentski protivnici, uglavnom, zajednički su poznati kao gnostici, ljudi koji su vjerovali da je spasenje došlo dobivanjem znanja koje je postojalo izvan objave ili mu je moglo čak biti u suprotnosti. Gnostici predlažu vjeru koja se ne oslanja na objektivnost, već na subjektivnost, gdje istina nije arbitar nečijeg života ili spasenja. Šire poznatiji među metama Irenejevog pisanja bio je Valentin (oko 100.-180.), nezadovoljni svećenik koji je osnovao vlastitu zajednicu nakon što je prepušten za biskupsko imenovanje. Navodno je tvrdio da je tajno znanje prenijelo od samog svetog Pavla – koje je inherentno krivo predstavljalo i kompromitiralo vjeru Crkve – i tvrdio je da je spasenje moguće postići u različitim stupnjevima. Irenej je također odgovorio drugim hereticima poput Markiona (85-160), čije je učenje iskrivilo tko je Krist i pogrešno sugeriralo da Bog Novog zavjeta nije isti kao Stari zavjet. Također je tvrdio da je sveti Pavao bio jedini pravi Kristov apostol.
Kako bi otklonio takve pogreške, Irenej je proučavao neprijatelje takve istinske vjere i dobro razumio njihov položaj. Bio je pametan, duhovit i iscrpan u svojim pobijanjima. Nije pokazivao interes za dijalog koliko za objašnjenje vjere, želeći samo ponuditi jasno opovrgavanje onoga što su gnostici predložili. Irenejevo je pisanje bilo temeljito, utemeljeno na snažnom filozofskom rasuđivanju i zasićeno Svetim pismom. Njegovo djelo “Protiv krivovjerja” predstavljalo je, pred gnosticima koji su ga iskrivili, obranu onoga tko je Krist, što je Krist objavio i, shodno tome, što su apostoli propovijedali. Borio se protiv gnostičkog dualizma – podjele između Boga i svijeta – kroz svoju artikulaciju cjelovitosti i koherentnosti stvaranja. I teme Ivanova evanđelja prožimaju Irenejeve spise. Irenej je imao jasnu, nedvosmislenu odanost i razumijevanje Riječi, te je bio jedan od prvih koji je iznio uključivanje četiriju evanđelja u Novi zavjet. Učvrstio je snažnu euharistijsku vjeru Crkve u nastajanju, artikulirao središnje mjesto za kršćansku vjeru Crkve i biskupske službe i često je naglašavao jedinstvenu važnost Marije.
Temeljito, cjelovito i suvislo braneći polog vjere, Irenej je učinio više nego itko do tada da osigura mir i jedinstvo za Crkvu razgolitivši one koji su je prijetili svojim odstupanjima od pologa vjere.
Što je doktor Crkve?
Iako je pojam liječnik u našoj kulturi puno više sinonim za medicinskog stručnjaka, kada se govori o Doktoru Crkve, definicija se oslanja na svoje latinske korijene, koje potječu od latinskog glagola docere, što znači poučavati. Crkveni doktor je svetac, koji je tako proglašen kanonizacijom ili se kao takav drži crkvenom predajom, čiji je vlastiti život i djelo ostavio značajan i jedinstven trag u teološkoj tradiciji Crkve.
Sveti Irenej je najduže čekao nakon smrti da bude imenovan za Doktora Crkve – više od 18 stoljeća.
Kongregacija Svete Stolice za kauze svetaca nadzire pripremne radove koji se nužno poduzimaju prije proglašenja doktora Crkve. Dok se doktorovo učenje smatra važnim i vitalnim, takva izjava ne jamči da je poučavanje potpuno bez pogrešaka. U konačnici, doktora Crkve proglašava ekumenski sabor ili papa dekretom koji nema težinu definicije ex cathedra. Izjava Crkvenog doktora također čini dostupnim slavlje pojedinca u liturgiji.
Sveti Irenej je najduže čekao nakon smrti da bude imenovan za Doktora Crkve – više od 18 stoljeća. Sv. Irenej je također danas najstariji među doktorima Crkve, što je ranije obnašao sveti Hilarije iz Poitiersa, koji je umro 367. Usput, sveti Alfonz Ligouri imao je najkraći vremenski period između svoje smrti i proglašenja kao Doktor Crkve, samo 84 godine nakon njegove smrti 1787.
Prva četiri liječnika Crkve — sv. Augustin, Ambrozije, Jeronim i Grgur Veliki — zajedno su proglašeni takvima 1298. Sv. Toma Akvinski pridružio se njihovim redovima gotovo 300 godina kasnije. Ukupno sada ima 37 Učitelja Crkve, uključujući sv. Ireneja. Većina njih bili su biskupi, ali postoje četiri žene koje su tako imenovane: Sveta Terezija Avilska, Sveta Katarina Sijenska, Sveta Terezija iz Lisieuxa i Sveta Hildegarda iz Bingena.
Neki Crkveni doktori dobili su posebne titule, kao što je sveti Toma Akvinski, koji je poznat kao doktor angelicus, ili anđeoski liječnik; Sveti Bonaventura koji je poznat kao doktor serafikus, ili serafički liječnik; Sv. Franjo Saleški, koji je poznat kao doctor caritatis, ili doktor ljubavi; ili sveta Terezija iz Ávile, koja je poznata kao doctor orationis, ili doktorica molitve.
Sveti Irenej: Doktor jedinstva
Proglašavajući svetog Ireneja doktorom Crkve, papa Franjo mu je dodijelio titulu doctor unitatis ili “doktor jedinstva“, što je slično naslovu koji se daje sv. Lavu Velikom, koji je doctor unitatis Ecclesiae, odnosno liječnik jedinstva Crkve, za njegovo promicanje papinskog prvenstva.
Jedinstvo koje Irenej nudi je višestruko. Njegov istočnokršćanski odgoj i osjetljivost, u kombinaciji s njegovom službom na Zapadu, nude svjedočanstvo nade usred stalnog dijaloga katolicizma s istočnim Crkvama, koji je usmjeren na ništa manje od ponovnog ujedinjenja. Njegova hrabra obrana kršćanske doktrine usred mnogih izazova koji su narušili jedinstvo Crkve nudi model za učinkovitu apologetiku i katehezu. Usred tolikih podjela u današnjoj Crkvi, sveti Irenej, kao Crkveni doktor, ponavlja važnost ispravnog učenja i vrijednost javnog svjedočenja biskupa u obrani vjere. Trajna ostavština svetog Ireneja vidljiva je u dokumentima Drugog vatikanskog koncila, koji citiraju ukupno 14 referenci na njegovo djelo, drugo po broju nakon sv. Augustina. To vrijedi i za Katekizam Katoličke crkve, koji citira njegovo djelo 29 puta, u usporedbi s Augustinovim 86 citata ili Akvinskim 61.
Irenejevo proglašenje doktorom Crkve rezultat je poziva francuske biskupske konferencije. Kongregacija za kauze svetaca savjetovala je da francuski biskupi pribave široku koaliciju s drugih biskupskih konferencija prije nego što iznesu stvar papi. Američki biskupi izrazili su jednoglasnu potporu inicijativi svojih francuskih kolega na jesenskoj općoj skupštini 2019.
Biskup Kevin C. Rhoades iz biskupije Fort Wayne-South Bend, Indiana, tadašnji predsjednik američkog biskupskog odbora za doktrinu, rekao je za Our Sunday Visitor da se čini da imenovanje Ireneja za doktora Crkve ispravlja “previd koji je ovaj ‘prvi veliki kršćanski teolog’ nikada nije službeno proglašen doktorom Crkve.” Biskup Rhoades je također rekao da je “Sv. Irenejeva obrana pravog nauka, njegovo jasno učenje vjere i njegova potpuna predanost svojoj pastoralnoj službi čine ga velikim uzorom za današnje biskupe.”
Je li Irenej bio mučenik?
Vjeruje se da je sveti Irenej umro u Lyonu 202. godine, a njegovu grobnicu su – ironično, krivovjerci – opljačkali usred protestantske reformacije.
Sveti Irenej je upisan u kalendar svetaca Katoličke crkve kao mučenik, spomendan mu je 28. lipnja. Iako ga pravoslavci smatraju svecem, ne prihvaćaju svi da je bio mučenik. Malo je zapisa o njegovoj mučeničkoj smrti osim bilješke u spisima svetog Jeronima gotovo dva stoljeća nakon Irenejeve smrti, što bi, prema nekim znanstvenicima, moglo biti čak i greška spisatelja jer on ne spominje ovu pojedinost na drugom mjestu kada piše o Ireneju. Čini se da se kasniji prikaz Irenejevog mučeništva oslanja na ovaj raniji izvor. Unatoč činjenici da dosad nije bilo mučenika proglašenog doktorom Crkve, ne vjeruje se da dekret pape Franje o svetom Ireneju na ovaj ili onaj način teži statusu sveca kao mučenika.