Današnji je svetac prorok Amos, kojega slavi Zapadna Crkva. Amos je jedan od takozvanih 12 malih proroka, koje štujemo uz još četiri velika. Istočna Crkva slavi sv. Amosa 15. lipnja. Njegov se navodni grob u Tekoi pokazivao sve do 12. stoljeća. Njegovo ime, kao i sva imena u hebrejskom jeziku, ima svoje značenje. Tako Amos znači nositelj. On je to doista i bio – nositelj jedne velike Božje poruke.

Vrlo škrte biografske podatke o proroku Amosu crpimo iz njegove knjige. Tako je naznačeno mjesto i vrijeme njegova rođenja – 8. stoljeće prije Krista u mjestu Tekoi, oko 8 i pol kilometara jugoistočno od Betlehema. U njemu se nalazila mala vojna postaja, dok su ostatak stanovništva sačinjavali seljaci i pastiri. O Amosu znamo još da je bio pastir i uzgajivač divljih smokava, i da ga je Gospodin Bog digao od toga posla i uzeo za svoga proroka. Time je Amos postao jedan od onih koji su na pozornici javnog Izraelova života u Judeji govorili u Božje ime i podsjećali narod na njegova obećanja.

Amosov siromašni život držao ga je u ozračju Božje veličine. Stoga je itekako znao razviti sluh za Božju riječ. Prožet dubokim iskustvom Boga i Njegove blizine, postao je Božji glasnik. On pak često ne govori uglađenim jezikom i u sebi krije snagu žuljavih ruku i grube pastirske svagdašnjice. Njegova je riječ prije svega jasna i snažna, označena cjelovitim povjerenjem u Boga i njegova obećanja.

Amosova je proročka knjiga itekako suvremena, posebice kad se odnosi na opomene o bogoslužju koje se svelo na puku vanjštinu, bez sadržaja i duha. Prorok udara i na lažnu sigurnost u vlastiti stav pred Bogom. Vrlo su suvremene i njegove socijalne misli. Amos je kao prorok i poznat najprije kao branitelj siromašnih i potlačenih, a takvih je uvijek u svim vremenima.