Prof. dr. sc. Bergovec ljubav prema glazbi i medicini gaji već više od 50 godina. Prema glazbi još i duže, od djetinjstva pamti kako ga je baka naučila prve međimurske pjesme i prve međimurske crkvene pjesme te ih je od malih nogu pjevao. Kako je i sam kao dijete primio ljubav prema glazbi tako je tu ljubav prenio i svojoj djeci koja se sada, uz svoja zanimanja, bave i glazbom. “Sinovi su mi liječnici”, rekao je prof. dr. sc. Bergovec. “Stariji je oralni kirurg, a mlađi ortoped. Kćerka se bavi isključivo glazbom, svira violu u orkestru Hrvatskog narodnog kazališta”, otkrio je HKR-ov sugovornik.

Govoreći o svom zvanju, Bergovec je istaknuo kako je njegov životni poziv i odabir biti liječnikom. Premda u mirovini, kaže da je nemoguće u jednom trenutku samo prestati biti liječnik. “Radio sam u bolnici Sestara milosrdnica 20 godina. Šesnaest godina sam radio u KB Dubrava kao kardiolog i kao šef kardiologije. Normalno je da se nastavim baviti medicinom i dalje. Tako da imam svoju privatnu polikliniku u centru grada u koju primam bolesnike, ne previše bolesnika, ali ih rado primam. Dolaze na preglede, zbog kardioloških tegoba koje imaju, a puno puta dođu i po drugo mišljenje, koje zbog svog iskustva rado mogu dati.”

Branimir Gubić i prof. dr. Mijo Bergovec

“Još uvijek predajem na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na poslijediplomskom i doktorskom studiju te na Sveučilištu Libertas”, ističe Bergovec i dodaje kako uz sve obveze rado pronalazi vrijeme za prvu ljubav, glazbu. Prisjetio se kako se kao student teologije priključio vokalno-instrumentalnom sastavu Žeteoci. Potom je šesnaest godina djelovao kao dirigent mješovitog zbora crkve sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci. “35 godina sam bio dirigent u Zagrebačkim liječnicima pjevačima, sada je tu ulogu preuzela profesionalna glazbenica Iva Juras, a ja sam predsjednik Zagrebačkih liječnika pjevača”, rekao je.

HKR-ov sugovornik prisjetio se vremena postojanja sastava Žeteoci. “To je predivno doba mladosti. To je bilo negdje 1965., ’66., ’67., ’68., koncilsko i postkoncilsko vrijeme, vrijeme aggiornamenta, kako ga je zvao papa Ivan XXIII., vrijeme u kojem su se na razne načine budili oblici promicanja duhovnosti, posebno duhovne glazbe. Mi smo krenuli u našem sastavu s električnim gitarama, bubnjevima, to je bilo u ono vrijeme malo neobično da studenti teologije sviraju. Bilo je i vrijeme kada su se takvi bendovi tek počeli stvarati. A danas vidite gotovo da i nema župe koja nema svoj bend. A sve je krenulo s Žeteocima iz tog vremena”, prisjetio se prof. dr. sc. Bergovec.

“Žeteoci” u emisiji Sacro ritam urednika Slavka Nedića

Zagrebački liječnici pjevači nastao je najprije kao hrvatski muški pjevački zbor prije više od 50 godina, a sada postoji kao mješoviti pjevački zbor kojemu je Bergovec predsjednik. Bergovec ističe kako su jako puno nastupali, imali su preko 500 velikih nastupa diljem Europe, u velikim i ne tako velikim koncertnim dvoranama, u bolnicama, domovima za umirovljenike… “Glazbom smo htjeli širiti dobrotu, toplinu, empatiju, emocije”, svjedoči predsjednik Zagrebačkih liječnika pjevača. “Sjećam se jednog nastupa u domu umirovljenika, bilo je 20 umirovljenika i mi liječnici koji ih liječimo pjevali smo božićne pjesme. Bilo je dirljivo. U mnogim se očima vidjela suza ganuća. Slično je bilo i u Vukovaru. Otpjevali smo misu, a nakon mise održali i kratak koncert. Posljednja pjesma na koncertu bila je predivna pjesma “Bože, čuvaj Hrvatsku”. Bila je puna crkva, svi su ustali. Kako sam dirigirao, gledam svoje pjevače, jedan za drugim prestaje pjevati. Nisam znao o čemu se radi. Okrenuo sam se prema ljudima i vidio da svi pjevaju. A liječnici su prestali pjevati od ganuća kako su ljudi, cijela crkva, počeli pjevati. To su uspomene, to je taj dar, da naši liječnici pjevači  pored medicine, dijagnosticiranja i liječenja pacijenata mogu ljudima i na taj način donositi dobrotu i ljepotu”, naglasio je prof. dr. sc. Mijo Bergovec u emisiji HKR-a.

Novi valovi dobrote