[PEDESETNICA – DUHOVI, 2022.]

Pedeset dana nakon Pashe, proljetnog blagdana kojim su slavili prijelaz kroz Crveno more i izlazak iz egipatskog ropstva, Hebreji su slavili blagdan Sedmica. Tako je nazvan jer je započinjao sedam tjedana nakon Pashe. Uz zahvalu za novu žetvu, ovim su se blagdanom svečano spominjali sklapanja saveza s Bogom i primanja Zakona na brdu Sinaju.

Pedeseti dan nakon Isusovog uskrsnuća njegovi su učenici su, s njegovom majkom Marijom i drugim ženama, ovaj hebrejski blagdan slavili okupljeni u molitvi u dvorani posljednje večere. I dok su to činili i oni su primili dar. Nije to bio dar Zakona, kao u slučaju njihovih predaka, nego dar Duha Svetoga. Tad je za njih, a i sve nas koji smo nakon njih povjerovati u Kristovo uskrsnuće, hebrejski blagdan Sedmica prestao biti sjećanje na primanje Zakona i postao kršćanska Pedesetnica i blagdan Duhova, spomen na silazak Duha Svetoga i rađanje Crkve. O ovom otajstvu nam je progovorio ulomak iz Djela apostolskih koji nam je danas ponuđen kao prvo čitanje, a u kojemu smo, između ostaloga, mogli čuti da se „svi napuniše Duha Svetoga“. Nakon toga su postali neustrašivi svjedoci Isusa Krista i njegovog uskrsnuća.

Između blagdana hebrejske i kršćanske Pashe i hebrejskog blagdana Sedmica i kršćanske Pedesetnice, ne postoji samo kronološka, nego i teološka poveznica. Bog, koji je se izabranom narodu objavio kao Jahve, Ja jesam, je Pashom napravio čudesan zahvat u povijesti Izabranog naroda oslobodivši ga od egipatskog ropstva. Bio je to temelj za Savez koji je Bog sklopio sa svojim narodom na brdu Sinaju. Znak i garancija tog Saveza je trebao biti Zakon, kojega je narod s oduševljenjem prihvatio i slavio blagdanom Sedmica. Nažalost, mnogi su samo slavili Zakon, ali u stvarnosti uglavnom nisu uspijevali živjeti u skladu s njegovim propisima koji su s vremenom postajali sve složeniji. Zato se Savez s Bogom u povijesti Izabranog naroda više puta prekidao. Bog ga je uvijek ponovo nudio i obnavljao, ali bez velikog uspjeha jer ga je narod uvijek ponovo kršio. Bili su, upotrijebit ćemo sliku, oni koji su znali put kojim trebaju hoditi da bi postigli sreću, ali nisu imali snage da bi i ustrajali na tom putu.

I Isus iz Nazareta kojega mi kršćani ispovijedamo kao Krista i Gospodina, je Pashom napravio čudesan zahvat u povijesti čovječanstva, dapače još čudesniji od onog prijašnjeg. Do je onaj oslobodio jedan narod iz ropstva, ovaj je u otajstvu Isusove muke, smrti i uskrsnuća iz ropstva grijeha i smrti oslobodio sve ljude. Bio je to početak Novog saveza kojim stari Zakon, a u njemu i Stari savez, nije odbačen, nego je nadiđen i nadopunjen novima Zakonom, zakonom ljubavi: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13, 34). Svjestan, međutim, da sami nećemo moći živjeti u skladu s tim novim zakonom ljubavi, jer on nadilazi naše ljudske sposobnosti, Isus od Oca moli trajnu pomoć za nas, moli Branitelja, moli onoga koji će trajno ostati s nama i osposobljavati nas živjeti u skladu s novim zakonom ljubavi, odnosno čuvati njegovu zapovijed ljubavi: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek.“ I to je što je Isus molio, dogodilo se pedeset dana nakon njegovog uskrsnuća, na hebrejski blagdan Sedmica kojim se slavio Zakon i Stari savez i koji je postao blagdan Pedesetnice ili Duhova koji se slavi novi zakon, zakon ljubavi i Novi savez!

Ono što je starozavjetnom Božjem narodu nedostajalo, a što je Mojsije na jednom mjestu nakon sklapanja onog saveza poželio rečenicom: „Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!“ (Br 11, 29), darovano je novozavjetnom Božjem narodu na dan Pedesetnice ili Duhova, Crkvi. I to je ono što je Novi savez učinilo mogućim, za razliku od Starog saveza koji se pokazao nemogućim. I to je ono što danas na svetkovinu Duhova radosno slavimo, svjesni da je Bog, koji je u jednom povijesnom trenutku utjelovljenjem u Isusu iz Nazareta odlučio uzeti djela u našoj ljudskoj sudbini, odlučio biti s nama i u nama ostati trajno prisutan sve do svršetka svijeta. Učinio je to kako ovaj Novi savez nikad više ne bi bio prekinut zbog naše ljudske slabosti. I da bismo mi koji smo dionici tog Novog saveza, usprkos našim ljudskim slabostima, uspjeli u onom što nam je inače nemoguće, da bismo uspjeli živjeti u skladu s Isusovim zakonom ljubavi.

Po Duhu Svetom, Branitelju, dobili smo mogućnost, ponovit ću već upotrijebljenu sliku, ne samo znati koji put vodi prema sreći – „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“ – nego i potrebnu snagu da bismo, kao oni koje Duh Kristov vodi i u kojima Dug Božji prebiva, na tom putu mogli ustrajati. I postati ono za što smo stvoreni. A stvoreni smo da bi bili „djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi“.