Središnji dio proslave bilo je misno slavlje koje je u nedjelju 29. svibnja u dvorani Osnovne škole Trilj predvodio splitsko-makarski nadbiskup u miru Marin Barišić u koncelebraciji s don Ivanom Filipovićem, duhovnikom Zajednice i ostalim svećenicima iz Hrvatske i inozemstva. U svojoj je propovijedi nadbiskup govorio o tome kako Bog nikada ne odustaje od čovjeka i da ima plan s njim.

Isusova molitva: „Oče, ne molim te samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ povjerovati u mene“ uključuje svakoga od nas ovdje nazočnih. Njegova molitva je trajnost, ona je živa i osobna. Gospodin je molio i za Stjepana, prvog mučenika, mladića kojega su izbacili, odbacili, kamenovali, a ta molitva Gospodinova bila je djelatna u Stjepanovu životu, kazao je mons. Barišić. U nastavku propovijedi naveo je nekoliko primjera onih koji su povjerovali u Boga gledajući one koji progonjeni trpe i pri tome praštaju. Isus na Križu na kalvariji oprašta onima koji ga razapinju. Satnik, koji je vidio kako Isus umire ne proklinjući i ne prijeteći već opraštajući, posvjedoči da je Isus Sin Božji. Stjepan, također, moli Boga za svoje progonitelje. Taj Stjepanov primjer zahvatio je mladića Savla koji se obraća i postaje Pavao. U tom je svjetlu nadbiskup kazao da se mnogi mogu prepoznati u onima koji su odbačeni, izbačeni, osuđeni pa i od vlastite obitelji, a osobito od društva. Međutim, ipak nam je netko pružio ruku, dobru riječ, otvorio vrata i srce, te nas tako vratio u život. Mladić Savao bio je zarobljen ideologijom i stilom života a kasnije milošću Božjom postaje Pavao, oduševljeni navjestitelj Isusa Krista. 

Zajednica „Cenacolo“ u Hrvatskoj proslavila 30 godina

Mons. Barišić je u nastavku govorio o obraćenu Johna Newton koji je napisao pjesmu „Milost – Amazing Grace“. Tekst pjesme govori o iskupljenju i kajanju Johna Newtona zbog svoje robovlasničke prošlosti, a melodiju je, navodno, čuo od svojih robova. Citirajući riječi pjesme: „Milost koja sve vodi nas, daje snagu i mir. Oživjela je život moj, bijah slijep, a sad vidim“ naglasio je da su zahvaljujući čudesnoj milosti mnogi slijepci progledali. Također je istkanuo da bi bilo dobro kad bi oni koji trguju drogom, ljudima, kockom onim što zarobljuje mlade, doživjeli brodolom života i preobratili se uvidjevši da ne mogu graditi život na propasti i smrti drugih. „Potrebni smo milosti Božje, njegove milosne ruke. Vi o tome svjedočite. Sestra Elvira je osjetila potrebu pomoći rubnima“, kazao je nadbiskup u miru. Podsjetio je kako su kroz Zajednicu Cenacolo u Ugljanima prošli brojni osamljeni, izgubljeni, odbačeni mladići koji su od šikare napravili biljno naselje, od ruševine lijepu kuću. „Svatko od nas je kamen koji treba umjetnički obraditi i ugraditi u kamen kuće, doma. Tesati i odbaciti toliko toga da bismo se mogli ugraditi u svoje zajednice, društvo“, kazao je mons. Barišić poručivši da se u svakom čovjeku kriju različite sposobnosti. Savao je otkrio da može biti Pavao. Gospodin nas nije ostavio same, poslao nam je svoga Duha i dao nam nadu da ćemo i mi biti s Njim i odraz njegove slave u tom zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga. Program se nastavio poslije ručka molitvom i zahvalama.

Talijanska redovnica Elvira Petrozzi utemeljila je 1983. godine Zajednicu „Cenacolo“. Bio je to odgovor Božje ljubavi na očajan krik brojnih mladih, umornih, razočaranih, ovisnika i neovisnika, u potrazi za radošću i pravim smislom života. U Hrvatskoj Zajednica „Cenacolo“ djeluje od 1992. godine te ima sedam muških i jedna ženska zajednica i to u Ugljanima, Varaždinu, Biogradu, Aljmašu, Gračanima i Vrbovcu. Svoju je čestitku uz ostale uputio i jedan od najbližih suradnika s. Elvire don Stefano Aragno, talijanski svećenik i prvi duhovnik zajednice ‘Cenacolo”’u Italiji.