Borna Marinić i Boris Ružić

Boris Ružić je kao mladić završio školu rezervnih oficira u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a potom i studij ekonomije te su se vojno i civilno obrazovanje ispreplitali kroz cijeli njegov život.

“Nakon svoje izobrazbe i ocjena koje sam dobio odmah sam raspoređen na vrlo odgovorno i visoko mjesto koje je inače pokrivao časnik u činu poručnika. Znamo da je u to vrijeme najniži čin bio potporučnik, a ja kao mladi vodnik na stažu dobio sam mogućnost da zapovijedam i prije svega da odgojim mlade naraštaje jer sam primio mlade ročnike. Osposobio sam ih toliko da je naš vod bio proglašen najboljim vodom u satniji i u bataljunu tadašnje kopnene vojske”, prisjetio se Ružić.

Naš sugovornik početak Domovinskog rata dočekao je u Štabu teritorijalne postrojbe Pula.

“Mene su demokratska zbivanja zatekla u službi u tadašnjoj JNA kao građansko lice, obnašao sam funkcije nalik na inspektora za ugostiteljstvo i trgovine uključujući i sanitarnu kontrolu. Mi smo se civili u toj vojnoj ustanovi tajno dogovarali da izađemo iz sistema te vojske iako smo se mi bavili ugostiteljstvom, a ne vojnom strukturom. Međutim, tada sam bio član Štaba teritorijalne obrane i inkognito sam odlazio u taj Štab i pomogao da svojim znanjem i umijećem radim na izradi planova obrane tadašnje Općine Pula za eventualnu uporabu vojne sile. Tako da je moj rad bio primijećen od strane tadašnjeg KOS-a te sam bio izložen pokušajima likvidacije. Igrom slučaja sam to uspio izbjeći. Zbog toga se mene nigdje niti ne spominje u vojnim dokumentima dok nisam stupio na funkciju zapovjednika 1. domobranske bojne Pula.”

Prema riječima Borisa Ružića, 1. domobranske bojna Pula posebna je po tome što su dobivale zapovijedi zajedno s 2. domobranskom bojnom.

“Svakih mjesec dana imali smo sastanke s pomoćnikom za domobranstvo gdje smo iznosili svoje probleme, da bismo iznenada dobili šifriranu depešu da se 1. i 2. bojna dižu na mobilizaciju. Dobili smo i zadaću da izradimo plan i upotrebu postrojbe za zaštitu vitalnih objekata značajnih za Republiku Hrvatsku razmještenih na području naše općine.”

Ratni zapovjednik 1. domobranske bojne Pula Boris Ružić istaknuo su neočekivano mobilizirani 1993. godine na ličko ratište.

“Prvoj i trećoj satniji prosjek godina bio je 46 godina, a drugoj 48 godina. Prva satnija je imala odaziv od 93 posto, treća 91 posto,  a druga satnija gotovo 99 posto.”

Ružić se danas nalazi u mirovini, a napisao je tri knjige posvećene Domovinskom ratu.

“Upravo zato što sam bio zapovjednik ljudi starijih godišta koji su se s velikim brojem odazivom sudjelovali u Domovinskom ratu te nismo imali loš ispad na bojišnici, imao sam potrebu im zahvaliti što su sve napravili za Republiku Hrvatsku te sam im posvetio svoje knjige.”