Crkva danas slavi obljetnicu posvete bazilikâ svetih Petra i Pavla u Rimu. Slaviti njihove posvete zapravo znači slaviti apostolske prvake kojima Crkva toliko duguje i koje zbog toga naročito štuje. Vrline i zasluge apostolskih prvaka, njihov rad među Božjim narodom i njihovo svjedočanstvo koje su dali prolijevajući svoju krv za Gospodina, privukli su štovanje vjernika odmah nakon njihove smrti. Velebnu baziliku svetoga Petra dao je sagraditi car Konstantin i to na vatikanskom brežuljku gdje je apostol Petar podnio mučeničku smrt na križu.. Ona je najveća crkva na svijetu s predivnim velikim trgom. U toj bazilici pokopano je 146 papa. U njoj su održana i dva posljednja crkvena sabora. A obično se u njoj proglašuju i novi sveci. Car Konstantin sagradio je i baziliku svetoga Pavla na Ostijskoj cesti gdje je su apostolu Pavlu odsjekli glavu, do danas je očuvala stari bazilikalni stil, pa je zato vrlo dojmljiva za hodočasnike i turiste. Tijekom stoljeća povećavana je, a osobita su nova vrijednost u njoj mozaičke slike. U bazilici se nalaze i slike svih papa u povijesnom redu. Papa Silvestar I. posvetio je baziliku sv. Petra na današnji dan 326. godine, a baziliku sv. Pavla posvetio je papa Siricije između 384. i 399. godine.

Obljetnica posvete bazilikâ svetih Petra i Pavla u Rimu u Crkvi se slavi od 11. stoljeća. Apostoli su bili stožeri Crkve ne samo u njezinu početku i tijekom njezine povijesti nego su to i danas i bit će do svršetka svijeta, jer su Petru predani „ključevi kraljevstva nebeskog”, a Pavao je postavljen za „učitelja naroda”. „Njih je Božja milost uzdigla među svim članovima Crkve do takvog vrhunca i postavila ih u Tijelu, kojem je Krist glava, kao dvostruko svjetlo očiju”, kako je divno rekao papa Leon Veliki (Časoslov, 2. čit).

Molitva sv. Petru i Pavlu