Poglavarstvo grada Vodice na temelju bogate vjerske baštine župe Našašća sv. Križa izabralo je 1994. godine ovaj blagdan kao Dan grada Vodica, piše portal Župe Našašća sv. Križa Vodice.

Sveta Jelena Križarica pronašla je na Kalvariji Isusov križ. Na tom mjestu dao je car Konstantin sagraditi veliku dvostruku baziliku u kojoj je bio pohranjen veliki dio Kristova križa. Kršćani Jeruzalema počeli su na taj dan hodočastiti i slaviti sv. Križ, što je i začetak obreda Velikog petka.

I danas stariji puk naziva ovaj blagdan – sv. Jelina, stavljajući naglasak na sv. Jelenu Križaricu.

Godine 614. perzijski car Chosran Abharwez osvojio je Jeruzalem i ponio sa sobom sv. Križ. Car Heraklije ga je 3. svibnja 628. bitkom opet zadobio. Blagdan Našašća sv. Križa (zapravo ponovnog povratka u Jeruzalem po caru Herakliju) stari su Vodičani izabrali kao svog nebeskog zaštitnika i naslovnika. I danas stariji puk naziva ovaj blagdan – sv. Jelina, stavljajući naglasak na sv. Jelenu Križaricu.

Prema kazivanju stare legende mladi car Konstantin pred odlučujuću bitku za carsko prijestolje na nebu je vidio znak kršćanskog križa, a podno njega natpis: “In hoc signo vinces!” u prijevodu “U ovom ćeš znaku pobijediti” i potaknut tim viđenjem 313. godine dao je slobodu kršćanima.

Život svete Jelene Križarice

Rođena je u priprostoj obitelji u Deprunu u Bitiniji, i kao djevojka služi u gostionici. Njezina ljepota osvojila je mladog oficira uglednog porijekla Konstancija Klora, koji je usprkos njenom siromašnom porijeklu uzima za ženu. Jelena mu rađa sina Konstantina. Konstancije u karijeri brzo napreduje, te ubrzo postaje cezar. Da bi učvrstio svoj položaj odbacuje Jelenu, a ženi se podćerkom cara Maksimilijana.

Već u poodmaklim godinama hodočastila je u Kristovu domovinu, i tu prema staroj predaji, na njezin poticaj biva pronađen Kristov križ 14. rujna 320. na mjestu Kristova raspeća.

U svojoj odbačenosti Jelena nalazi utjehu u vjeri u Krista za čije se je progonjene sljedbenike već prije zauzimala kod svoga muža Konstancija. Postaje kršćankom. Nakon smrti Konstancija, vojska proglašava Konstantina za cara. Konstantin odmah uzima majku Jelenu na carski dvor. Kao carica živjela je pobožno i posvetila se karitativnom djelovanju. Na njezin poticaj Konstantin podiže mnoge bazilike. Već u poodmaklim godinama hodočastila je u Kristovu domovinu, i tu prema staroj predaji, na njezin poticaj biva pronađen Kristov križ 14. rujna 320. na mjestu Kristova raspeća. Umrla je u visokoj starosti kolovoza 330. godine. Crkva slavi blagdan sv. Jelene Križarice 18. kolovoza.

 “Kraljeve idu zastave” – himan u čast sv. Križa

Kraljeve idu zastave,
otajstvo Križa svitli se,
kim Život smrt je podnio
ter smrću život iznio.

Taj život ranjen nemilo
prioštrim rtom sulice,
da nas od grija očisti,
vodu i krv je prolio.

Ono se virno ispuni
što spiva David s pismima,
narodu kad proreče
da Bog sa drva kraljuje.

O stablo krasno, prisjajno,
rumeno Kralja grimizno,
izbrano stupom dostojnim
prisveta uda ticati.

Blaženo, koji mišicom
postavši tila mirilom,
svitu je cina visila
ter paklu roblje odnila.

Zdrav, Križu, samo ufanje
u ovo vrime od muke,
umnoži dobrim milosti,
a zalim prosti grišenja.

O Trojstvo, izvor spasenja,
duh svaki nek te proslavi,
koje si Križa pobidom
darova, nadari slavom. Amen.