[KOMU SE POKORAVATI?]

Pojam „pokoravanje“ se u današnje vrijeme čini poprilično deplasiranim i nemodernim. Zašto bi se netko nekomu trebao pokoravati? Nismo li svi isti? Ne bi li trebala vladati apsolutna jednakost? Ovisi.

Jednakost apsolutno i bezuvjetno ne može vladati između Boga i čovjeka. Bog je uvijek iznad i ispred čovjeka. Istina je da se Isus Krist svojim utjelovljenjem, rođenjem, životom, mukom i smrću izjednačio s čovjekom, ali je istina i da ga je svojim uskrsnućem oslobodio žalca smrti i priveo k vječnome životu. Čovjek se ne može izjednačavati ni s anđelima ni sa Sotonom. Anđeli čovjeka paze, čuvaju i brane od zla, a Sotona je hiperinteligentno i lukavo biće s kojim nema rasprave u kojoj možemo pobijediti – njega se može pobijediti jedino uzdajući se u Boga, a ne u vlastite snage.

Jednakost u dostojanstvu među ljudima mora postojati bez obzira na međusobne razlike (tu govorimo o ljudskim pravima). Ipak, ljudi – premda jednaki – nisu isti. Netko je u nečemu sposobniji, netko manje sposoban. Muškarci i žene ne mogu jednako obavljati sve stvari zbog prirodnih, a ne socioloških datosti. Djeca i odrasli nemaju iste odgovornosti niti sposobnosti: djeca brže uče, odrasli su tjelesno snažniji. I tako dalje.

Pokoravati se ne znači anulirati niti poništiti sve ono što jesmo, nego znači dopustiti drugome da učini bolje, ono što bih ja lošije – na opće dobro: društva, Crkve; pojedinca i zajednice. Pokoravanje nije negativna činjenica, ali je postala negativnom jer je sam Sotona odbio služiti i tako i nas pokušao strovaliti sa samim sobom u ponore pakla. Zato nam je tako teško popustiti, prešutjeti – pokoriti se. Pokoriti se ne znači svaki puta prešutjeti i svaki puta popustiti. Kada to učiniti, a kada ne – stvar je procjene u Duhu mudrosti i kreposti ljubavi.

I na kraju: komocija. To je najgori razlog pokoravanja. Popustiti iz komocije, radi toga što nam to trenutno „paše“ – najlošije je što možemo učiniti. Prilagođavati se okolnostima radi vlastite ugode, staje na put Božjemu djelovanju i ne doprinosi širenju Božjega kraljevstva. Molimo Gospodina da u nama usavrši krepost ljubavi, da nam udjeli Duha mudrosti i krepost hrabrosti kako se ne bismo bojali pokoravanja te kako bismo mogli biti pravi vjerovjesnici Krista uskrsloga!

Zato kliknimo svi iza glasa: „Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov! Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!“