Pater Arek Krasicki istaknuo je kako biblijska rečenice iz Knjige o Jošui ‘Danas skidoh s vas sramotu egipatsku’ može postati intriga za svakoga. “Nakon četrdeset godina hoda kroz pustinju, Izraelci su se približili granicama Obećane zemlje – bili su u Gilgalu blizu Jerihona. Nedostajalo im je još svega nekoliko koraka do kanaanske zemlje. No, prije dolaska trebalo se dogoditi da Gospodin s njih skine sramotu egipatsku”, ističe Krasicki i dodaje kako se intriga nalazi u broju godina.

Svaka je tvoja ispovijed, izlazak iz Egipta koji simbolizira zlo i poniženje.

“Zašto tek nakon četrdeset godina Bog skida sramotu s naroda? Zašto to nije učinio prije nego tek nakon toliko godina?”, pita se Krasicki i dodaje da se ova situacija može primijeniti i na duhovni život svakoga od nas. Naglašava kako čovjek koji se ispovijeda nalikuje na Izraelce koji izlaze iz Egipta. “Svaka je tvoja ispovijed, izlazak iz Egipta koji simbolizira zlo i poniženje. Iako su mu u sakramentu ispovijedi oprošteni grijesi, čovjek može ponekad osjećati pritisak grijeha iz prošlosti koji ga muče kao da s njega nije skinuta sramota”, kazao je i istaknuo kako Bog u sakramentu ispovijedi u potpunosti uništava zlo u nama.

Čovjek iznova može pasti u neki novi grijeh koji sa sobom nosi kaznu koja se može pojaviti kao grižnja savjesti.

Ističe kako sakrament ispovijedi liječi. “Iako sve to znamo, imamo osjećaj da još uvijek nešto visi nad nama, kao da hodamo s posljedicama grijeha, što se najbolje može shvatiti u kontekstu ovisnosti. Čovjek iznova može pasti u neki novi grijeh koji sa sobom nosi kaznu koja se može pojaviti kao grižnja savjesti”, kazao je pater Arek.

Izraelci su se nakon četrdeset godina oslobodili tereta svojih zala. “Izraelci u Gilgalu više nisu jeli manu nego su se hranili plodovima kanaanske zemlje. Moguće je, da se ondje nalazio poganski oltar s okruglim kamenjem koje se dokotrljalo s obližnjeg brda ili planine. Ovaj detalj može pomoći u borbi protiv misli o našim grijesima”, naglasio je Krasicki i dodao da nam poganski oltar kojeg se možda nismo oslobodili, oduzima slobodu.

Zlu se ne smiju ostaviti niti najmanja vratašca jer ono nikada neće donijeti dugotrajno zadovoljstvo, a inficirat će cijeli organizam i duh

Potom je naveo kako je moguće da u našem životu postoje grijesi koje smo ispovjedili, ali se na njih volimo vraćati. “Jesi li zaista donio odluku da nikada više nećeš činiti taj grijeh? Najčešće imamo takav mehanizam da odlučimo kako više nećemo taj grijeh ponavljati, ali onda se pojavi razmišljanje ‘ah, možda još samo jednom i nikad više neću’. Zlu se ne smiju ostaviti niti najmanja vratašca jer ono nikada neće donijeti dugotrajno zadovoljstvo, a inficirat će cijeli organizam i duh”, kazao je Krasicki.

Padajuće kamenje je dokaz da je đavao izgubio bitku, pa zato pokušava na tebe baciti kamen.

Riječ Gilgal, također se odnosi i na kotrljajuće kamenje. “Ako smo bili zapleteni u grijehe više godina, oni će se vraćati kad tad poput kotrljajućeg kamena. Ponekad će ih biti jako puno, a ponekad manje. Jedno je sigurno – jedan dan će prestati i nestati. Ako si odlučio da nikad više nećeš ponoviti grijeh, ipak to kamenje na tebe može padati u obliku prisilnih misli. Trebaš shvatiti kako se nalaziš u mjestu Gilgal, gdje se kotrlja kamenje odozgor”, ističe.

“Padajuće kamenje je dokaz da je đavao izgubio bitku, pa zato pokušava na tebe baciti kamen”, poručio je Krasicki.

Kako si pomoći možemo pomoći?

Izraelci su izvršili Pashu blagujući u čast Bogu i posvećujući Bogu molitvu blagoslova. To nas podsjeća na Isusovu Pashu i smrt, na uskrsnuće. Sveta misa je vrhunac svih blagoslova i  zaštita. Ne možemo sami stati na kraj prisilnim mislima vezanim uz naše grijehe iz prošlosti. Potreban nam je Spasitelj i bez Isusa Krista ne možemo učiniti ništa”, ističe.

Boaz je simbol Boga, a Ruta simbol duše koja upoznaje Boga i koja sama nije sposobna upoznati Boga zbog čega joj je on nudio prženo zrnje kao znak zaručničke ljubavi između Boga i čovjeka.

Držiš se Isusa Krista, a tvoji grijesi te i dalje muče?

Krasicki navodi još jedan detalj.  “Izraelci su blagovali prženo zrnje, koje se na više mjesta spominje u Bibliji. Mđeutim, ono se pojavljuje i u knjizi o Ruti. Boaz je simbol Boga, a Ruta simbol duše koja upoznaje Boga i koja sama nije sposobna upoznati Boga zbog čega joj je on nudio prženo zrnje kao znak zaručničke ljubavi između Boga i čovjeka.

Imaš li u borbi s prisilnim mislima svakoga dana novo prženo zrnje, posljedice grijehe liječi sam Isus.

U tom odnosu nije važna forma nego unutrašnje raspoloženje. Imaš li u borbi s prisilnim mislima svakoga dana novo prženo zrnje, posljedice grijehe liječi sam Isus. Važna je blizina s Isusom i odnos s Isusom”, poručio je pater Krasicki i dodaje kako su Izraelci tek nakon primanja prženog zrnja ušli u Svetu Zemlju kada je Gospodin s njih skinuo sramotu, odnosno misao da im njihovi grijesi unatoč ispovijedi i kajanju, nisu oprošteni.