Kako kaže, bio je nefleksibilan policajac, a onda je nastupila milost… Njegova pustinjačka nastamba mala je kućica s povrtnjakom na nadmorskoj visini od 700 metara, izolirana u šumi Pollino iz koje se vidi čisto more koje zapljuskuje tirensku obalu, donosi Nedjelja.ba.

Ernesto, inače rođen 1979. u obitelji njemačkih izbjeglica, policiji se pridružio u dobi od 19 godina, a habit je odjenuo devet godina poslije, odnosno 2017.

Ima gustu, tamnu bradu i u njegovu brzom pogledu još se uvijek osjeća budnost iz vremena kada je bio „nefleksibilan policajac s dubokim osjećajem za pravdu i željom napraviti karijeru“, kako se opisao za Avvenire.

No, pitamo se kako se dogodio ovaj neobični „strukovni“ zaokret!?

„U to vrijeme radio sam u policijskom sjedištu u Messini i živio sam u Scilli. Odgojen u katoličkoj obitelji, imao sam neku ‘prašinu’ vjere, ali nisam ju živio u potpunosti. Kad je moja župa započela s trajnim euharistijskim klanjanjem, moj prvi pristup tomu bio je iz radoznalosti. Bilo je to na Svisvete 2006. kada je započelo klanjanje u crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije na rtu Scilla“, ispričao je nekadašnji policajac.

Kazao je kako je nekoliko mjeseci ranije prekinuo s vjerenicom nakon šest godina veze i na samo korak do braka. „Prolazio sam kroz tešku situaciju, i toga dana Isus je počeo mijenjati moj život. Nisam odmah shvatio što se događa, ali od tog trenutka poziv na euharistiju bivao je sve jači i jači“, posvjedočio je svećenik.

Bio je sretan, ali svejedno je nešto nedostajalo… Sljedeće četiri godine susretao je i druge lijepe žene, ali iako se s njima dobro slagao, uvijek ga je prožimalo nezadovoljstvo. U određenom trenutku djevojka s kojom je uspostavio važnu vezu, osjetivši što mu se uzburkava u duši, rekla mu je da ako je njegov put svećeničko zvanje, to jednostavno mora reći. Zahvaljujući intuitivnosti svojstvenoj mnogim ženama, ona je to razumjela prije njega.

U 2010. napravio je veliki korak: razgovarao je sa svojim duhovnikom o svojoj snažnoj želji posvetiti život Bogu. Odustao je od studija prava i odlučio se za teologiju. U bogosloviju je stupio 2011., u dobi od 32 godine.

„Neko vrijeme sam nastavio biti policajac. Policajac i bogoslov. Kada sam se redio, sve moje kolege iz policije bile su tu, bilo je to slavlje kakvo nisam mogao ni zamisliti“, poručio je ovaj pustinjak.