Profesor patrologije na KBF-u u Splitu i KBF-u u Zagrebu, dr. sc. Ivan Bodrožić na svojoj se web stranici osvrnuo na evanđelje treće korizmene nedjelje. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.

Vrlo često se svećenik u pastoralnom radu susreće s osobama koje mu iznose svoje pritužbe na Boga koji je, drže, nepravedan ili u najmanju ruku neuviđavan. Pogotovo kada osobe tvrde da su se uvijek držala Boga i crkve, vjere i molitve, a onda su im se u nekom trenutku počela događati zla. Bilo da je riječ o narušenom zdravlju, ili djeci koji su pošli krivim putem i upali u probleme s ovisnošću, ili su napustili vjeru, Boga i sakramente. U svakom slučaju, mnogi se pitaju: Zašto mi je Bog to učinio? Što sam skrivio? Bio sam uredan i revan u svemu, a vidi što mi se događa! A u isto vrijeme oni koji su daleko od Boga, žive daleko bolje, ljepše i bezbrižnije. Njih ne dotakne ni bolest niti im se dogodi kakva nevolja ili tragedija u životu. Zašto je to tako? Zašto je Bog tako nepravedan?

Isus u susretu s životnim tragedijama

Mnogo je takvi i sličnih egzistencijalnih upita i nejasnoća u ljudskome životu. No oni nisu nešto novo, već je njih bilo u svim vremenima, o čemu nam svjedoči i današnji evanđeoski odlomak. Sveti Luka nas izvještava o tome kako su neki ljudi Isusu javili za nemili događaj koji se zbio u jeruzalemskom Hramu: rimski namjesnik Pilat je ubio skupinu Galilejaca koji su došli prinositi žrtve. A Isusa su izvijestili o ubojstvu Galilejaca zbog više razloga. S jedne strane jer su smatrali da je kao Galilejac i sam zainteresiran saznati za tragičnu sudbinu hodočasnika iz svoga kraja, a s druge jer su smatrali da će ga zanimati i sve što je vezano uz sudbinu naroda i stava rimske uprave prema Izraelu. Nadalje, očekivali su njega čuti i valjan osvrt i mišljenje o tome zašto se takve tragedije događaju pojedincima i narodu. Iz Evanđelja razaznajemo da su oni koji su stajali oko Isusa u tom trenutku, pa i oni koji su ga izvijestili, imali svoje mišljenje o uzrocima toga krvoprolića, to jest da su bili uvjereni da je žrtve snašla Božja kazna za neki neznani i ljudima nevidljivi grijeh.

Kao odgovor na vijest o Pilatovu krvoproliću Isus se osvrće ne samo na događaj o kojem su ga izvijestili, nego njihovu pridodaje još jedan događaj tragičan događaj o rušenju kule u Siloamu koja je ubila 18 ljudi. Ljudi su takve događaje držali izravnom Božjom kaznom za grijehe, s time da su smatrali kako su oni koje je zadesila tragedija očito počinili neki tajni grijeh vidljiv samo Bogu koji ih je onda kaznio smrću na hramskom žrtveniku po rukama bezakonika. No Isus se ne slaže s tvrdnjom da bi se Bog tako ponašao, te da bi kažnjavao Pilatovim mačem ili ruševnim kulama one koji su mu se zamjerili. Oni koji su takvo što govorili, imali su potpuno iskrivljeni sliku o Bogu. Ali, naravno, i o čovjeku, o samima sebi. Jer Boga su držali moćnim i strašnim sucem koji se, kao gospodar svega, služi prirodnim silama da se obračuna s grešnicima. A s obzirom na same sebe, očito su se smatrali pravednima i dobrima do mjere da su se držali od Boga nagrađenima jer im se nije u životu događalo ništa zla, a druge koji nisu imali sretnu sudbinu u svijetu, držali su grešnicima koje Bog udara svojim kaznama, pa ih čak i života lišava.

Naš Gospodin se, dakle, susreo s upitima pred kojima su se ljudi nalazili s obzirom na životne nedaće i tragedije, a iste ga nisu ni osobno mimoišle pogotovo jer je bio i sam osuđen na smrt.

Naš Gospodin se, dakle, susreo s upitima pred kojima su se ljudi nalazili s obzirom na životne nedaće i tragedije, a iste ga nisu ni osobno mimoišle pogotovo jer je bio i sam osuđen na smrt. Zato nije htio niti da ga mimoiđe težina i takvoga pitanja, koje je mučilo mnoge ljude. Ali već u startu je Gospodin odmah pokazao da se ne slaže s površnim tumačenjem. On nije bio vođen nekim ljudskim prirodnim nahođenjem ili površnim čitanjem i ljudskim površnim tumačenjem nekih starozavjetnih tekstova. Kao Božji Sin, koji je došao iz srca Božjega, najprije je htio ljude poučiti da su krivim tumačenjem života pokazali da imaju zabludu o Bogu. Samo onaj tko je poput njega imao pravi uvid u božanski život i pravo iskustvo Boga, mogao je dati ispravan odgovor na ovaj problem koji je tištao mnoge ljude.

Isus daje odgovor

Doista, Isus, jer su očekivali njegovo mišljenje, a da opovrgne njihovo samouvjereno tumačenje Pilatova krvoprolića, svome obrazloženju pridodaje još i prispodobu o besplodnoj smokvi čime dodatno ilustrira svoje riječi. On, naime, prispodobom o neplodnoj smokvi, izriče veliku istinu o ljudskom životu s kojom se treba znati suočiti. Najprije je njome sve prisutne pozvao na obraćenje, jer će u protivnom ‘svi jednako propasti’. No tom prispodobom Isus je htio poručiti i više od toga, te ona u kontekstu govora o tragičnim događajima, kao da želi prenijeti njegove upite: Zar mislite da je Bog takav da jedva čeka da nekoga kazni? Zar mislite da su oni koji trpe nedaće i tragedije života grješniji od vas? Zar mislite da vama ne treba obraćenje? Zar mislite da posjedujte sigurnost ako ste osigurani zemaljskim dobrima? Zar mislite da ćete umaći konačnom Božjem sudu ako se ne obratite?

Gospodin pokazuje da ljudi umjesto da teže prema obraćenju, njeguju radije vlastitu besplodnost i hrane privide.

Tako Isus svojim riječima ulazi u prostor onoga što tišti mnoge ljude, ali ne znaju svi dati ispravan odgovor. Gospodin pokazuje da ljudi umjesto da teže prema obraćenju, njeguju radije vlastitu besplodnost i hrane privide. Umjesto da traže plodove obraćenja i zajedništva s Bogom, tješe se bujnim lišćem zemaljskog života. I da stvar bude gore, oni koji imaju manje lišća trpe kompleks neuspjeha i nesreće pred onima koji nemaju na sebi plodova, nego isključivo lišće privida koje prekriva njihovu ogoljelost pred Bogom. A jer je pitanje životno važno, prionuti nam je bez zadrške uz Gospodina koji nam očituje Božje strpljenje dok nas poziva na obraćenje i novi život. Jer da je Bogu stalo odmah kazniti svijet, onda ne bi slao svoga Sina da objavi njegovu ljubav. Ali to ne znači da čovjek treba živjeti bezbrižan život, već da tim više treba prionuti uz Boga, jer je naš ljudski vijek ograničen i kratak, a život krhak. Kad jednom stanemo pred njega, neće ga zavarati zeleno lišće ljudske površnosti, jer on ne vrednuje život po varljivom zelenilu, već će tražiti nosimo li plodove vječnosti. Zato slušajmo riječi svoga Učitelja i donosimo plodove obraćenja i života vječnoga.