Mađarski svećenik, redovnik dominikanac. Mirotvorac, naročitu pobožnost gajio je prema Presvetom sakramentu i bio glasovit po svojoj brizi za siromahe. Posjedovao je dar proroštva i pripisuju mu se mnoga čudesa.
Danas je blaženi Mauricije Csak, Mađar rođen oko 1270. godine u Ugodu u tadašnjoj zapadnoj Ugarskoj, u vrlo bogatoj plemenitaškoj obitelji. Oko 1301. godine oženio se Katarinom, kćerkom palatina Amadeja Aba. S obzirom na to da je oženio kćer najvećeg mađarskog dostojanstvenika, vidi se koliki je ugled imao Mauricije. Brak je bio kratka vijeka, jer su se supružnici dogovorili da će poći u dominikanski samostan – muški i ženski koji su se nalazili na otoku sv. Margarete kod Budima.
Ipak, palatin nije tako lako odustajao od nakane da svom zetu povjeri upravu svih njegovih imanja, pa ga je izvukao iz samostana. No, kako Mauricije nikako nije htio pristati, dao ga je zatvoriti. Nakon šest mjeseci, Mauricije se uspio osloboditi i pobjeći ponovno k dominikancima. Oni su ga, poučeni iskustvom, poslali u svoj samostan u Bologni, gdje je uz grob utemeljitelja dominikanaca upijao mudrost i svetost. Kad je zaređen za svećenika, vratio se u svoju domovinu gdje je djelovao u različitim gradovima.
Umro je u Gyoeru, na današnji dan 1336. godine – nakon 30 godina dominikanskoga života. Od 1494. drže ga blaženikom Crkve. Ovaj mađarski blaženik ima velik ugled ponajprije u svom dominikanskom redu koji se diči svecima poput Alberta Velikoga i Tome Akvinskoga.