[OSMA NEDJELJA KROZ GODINU, 2022.]

Počeo je rat! Nadali smo se da se to neće dogoditi. Nažalost, prevarili smo se. Slijepi vođe koji na svijet gledaju kroz vlastiti interes, a ne vide srcem, u drugima ne vide braću i sestre nego neprijatelje. I umjesto za dobro, za mir, oni se odlučuju za zlo, za rat. Rat je uvijek zlo. Zlo gore od bilo kojega drugoga zla. Rat je najgore zlo koje nam se može dogoditi. Ipak, stvarnost ni u ovom ratu nije crnobijela kako se na prvu može učiniti. Nije moguće prstom uprijeti samo u jednu stranu. Krivnje ima i na drugim stranama. A stradaju nevini. Na svim stranama. Pogledajmo stoga svojim srcem na nevine žrtve vođa zaslijepljenih sebičnim interesima i ovozemaljskom logikom sile i moći. Omogućimo Gospodinu kroz molitvu da ih može vidjeti i da im se može smilovati.

Posudimo Gospodinu i svoj glas u obrani njihovih prava. Dignimo glas u molitvi i apelu za mir ukrajinske djece, djevojaka, mladića, onih ukrajinskih, ali i onih ruskih na ratištu, majki i očeva koje strepe za svoju djecu, starijih osoba koji se boje za budućnost svojih unuka. Stavimo Gospodinu na raspolaganje i svoje ruke konkretnim djelima ljubavi i pomoći onima koji su najpotrebniji. Neka uz to iz našeg srca iziđe i molitva za obraćenje onih koji su odgovorni za ovu ludost. I istovremeno i sami krenimo putem obraćenja.Upravo je ovo posljednje, naše obraćenje, ono na što nas posebno želi upozoriti današnji evanđeoski ulomak koji ponajprije nama u Crkvi, nama kršćanima, kroz četiri slike približava karakteristike slijepih vođa koje prepoznajemo i u ovom ratu. Lako, međutim, te karakteristike uočavamo kod drugih. To se i meni događa, ali i drugima u odnosu prema meni. Nije to potrebno dokazivati. Nekidan sam vidio jedan strip koji u tri slike pokazuje šefa koji viče na radnika, koji se nakon toga izvikao na svoje dijete, a ono na kraju na svoga psa. Svi smo nekakvi vođe. Želimo li, međutim, u tom svom biti vođe biti graditelji mira, a ne izazivači rata, svađe i nesklada, trebamo ponajprije ispitati sami sebe. Pomoć u tome nam mogu biti slike koje nam kao upozorenja danas u evanđelju nudi Gospodin.Prva je slika slijepca koji jer je slijepac ne može biti vodič drugom slijepcu. Isus nam evanđeljem otvara oči za istinu, za dobro. Evanđelje nam omogućuje ispravno vidjeti Boga, druge, sebe. Slijepi vođe su oni koji evanđelje i njegove poruke koje nam pomažu realno vidjeti iskrivljuju i prilagođuju svojim potrebama i interesima. Takvi nisu prikladni biti vođe drugim ljudima. Želimo li kao kršćani, Crkva, ispuniti svoje poslanje moramo dozvoliti evanđelju da pročisti naš pogled. Mi sami moramo dobro vidjeti, da bismo mogli voditi ljude u Kristovo ime prema spasenju.

Molim stoga Gospodina da pročisti moj pogled, da me oslobodi od moga slijepila, od zaslijepljenosti logikom ovoga svijeta i njegovih interesa, kako ne bih druge zavodio i umjesto prema spasenju ih vodio u propast.

Druga slika je ona o učitelju i učeniku. Ovom nas slikom Isus upozorava na opasnost stavljanja sebe ispred i iznad Isusa. Isus je naš učitelj, a mi njegovi učenici. Nije i ne može biti obrnuto. Ako je obrnuto, prestajemo biti Isusovi učenici. I postajemo slijepi vođe. Dozvolite mi primijetiti, u svoju obranu, da se ovo izdizanje sebe iznad Isus kao učitelja događa i onda kad evanđelje, koje je radosna vijest, svedemo na moralno naučavanje i propise koji su teret. U središtu evanđelja nije ova ili ona poruka i propis. U središtu evanđelja je Isus sam, njegova osoba, njegov život, on kao naš učitelj i Gospodin. Zato učenik nikad ne može biti nad učiteljem. Ako to pokuša, a pokušava i kad ljudima nameće nesnosna bremena koja ni sam ne može nositi i ne nosi, on je slijepi vođa koji sebe i druge oko sebe vodi u propast.

Molim Gospodina da mi pomogne uvijek ići iza njega kako bi on bio moj vođa, ali i vođa svih onih kojima sam poslan da ih predvodim ne u svoje nego u njegovo ime i da to uvijek činim ne na svoj nego na njegov način.

Treća slika je brvno u našem i trun u bratovom oku. Ne izvadimo li brvno iz svoga oka ne možemo izvaditi trun iz bratova oka. S brvnom u oku smo slijepi. Brvno su dvostruka mjerila, jedna za sebe i svoje, a druga za druge i njihove. Vidimo kako to funkcionira u političkim prepucavanjima, kako onim internacionalnim oko rata koji se vodi i gdje se, u obrani prava sebe i svojih, dominira laž i ocrnjivanje drugih, tako i onim nacionalnim gdje se, uz povremena uhićenja kojih ima na svim stranama, ponavljaju optužbe drugih za korupciju, klijentelizam i uživanje privilegija, a olako prelazi preko istih zloporaba položaja i moći kod sebe i svojih. Druge olako sudimo i osudimo. I istovremeno olako smatramo da smo mi i naši uvijek u pravu. Često nismo ni svjesni da je to, zapravo, posljedica brvna koje se nalazi u našem oku koje nam onemogućuje vidjeti istinu, kako u svom životu gdje sve izgleda lijepo i mi u pravu, tako i u životu drugih gdje ništa ne valja.

Molim Gospodina da mi pomogne izvaditi to brvno iz svoga oka, kako bih svojoj braći i sestrama mogao pomoći oko trunja koje se nalazi u njihovim očima.

Četvrta slika je slika stabla i njegovih plodova. Ona nam pomaže u razlikovanju između slijepih vođa te u prosudbi u koju kategoriju mi sami spadamo. Plodovi se prepoznaju po onom što netko čini. Onaj tko je započeo rat, iako je mogao pregovarati o miru, najbolje govori o kakvom je stablu riječ, da je on zlo stablo. Ali, u duhu poruke da stvarnost nije crnobijela, želim primijetiti da u današnjem evanđelju ipak naglasak nije toliko na onom što se čini, koliko na onom što se govori. To potvrđuje i Isus koji petom slikom s kojom smo na neki način i započeli ovo razmišljanje, onom o dobrom čovjeku koji iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro i zlom koji iz zla srca iznosi zlo. Govor nas izdaje! Ako je ono što govorimo prilagođeno ljudskoj logici, onda to što govorimo ne može donijeti dobrih plodova. To je, zapravo, laž. I to smo vidjeli proteklih dana. To nažalost često vidimo. I nama se to događa. I meni.

Zato molim Gospodina da on što govorim bude uvijek usklađeno s njegovom logikom, da sebe i svoje bližnje promatramo iz njegove perspektive, da sebe i druge vidim njegovim očima. Tad je moguće da sve bude drugačije, a moguće je jer ako Bog svakoga smatra jedinstvenim i neponovljivim, i u svakom vidi svoga ljubljenoga sina, svoju ljubljenu kći, onda ću i ja tad moći svakoga smatrati jedinstvenim i neponovljivim, i u svakome vidjeti svog ljubljenog brata, svoju ljubljenu sestru. I postat ću sposoban svojoj braći i sestrama biti, ako ne vođa, a onda barem putokaz prema dobru, miru, ljubavi, putokaz prema Bogu i punini života koju samo on može dati.