“Kada je bio mali volio je ići s odraslima i stalno je davao nekakve prijedloge što bi trebalo raditi”, pojasnio je  Josipov nadimak „Šef“ njegov prijatelj iz djetinjstva Slavko Bačić književnici i novinarki Tanji Belobrajdić. Ona je Josipovu sudbinu ispričala u knjizi „Nisu zaboravljeni“. Osnovnu školu pohađao je u rodnom gradu baš kao i srednju Tekstilnu školu. Nakon toga otišao je na odsluženje vojnog roka JNA i zatim se zaposlio u vukovarskoj tvornici tekstila “Vuteks”, u predionici, gdje je radio do početka ratnih sukoba. U slobodno vrijeme Josip je volio zaigrati s prijateljima belot, slušati glazbu, biciklirati, a pred sam rat, vrijedan i marljiv, započeo je izgradnju vlastite kuće.

Gotovo odmah nakon ubojstva hrvatskih policajaca u Borovu Selu, Josip Gelo s prijateljima s kojima je odrastao i drugim susjedima uključio se u davanje straže na ulasku u grad iz smjera Vučedola. Nakon što su se ratna zbivanja sve više rasplamsala, trajno je ostao na  položaju u blizini roditeljske kuće, ispred tzv. Ristićevog salaša, s lijeve strane prema Dunavu. 

Kobnog 16. listopada 1991. godine, već u ranim prijepodnevnim satima započelo je neprijateljskog granatiranje. Nakon što je utihnulo, već po ustaljenom obrascu, očekivao se neprijateljski pješadijski napad, pa su Josip i njegovi suborci zauzeli položaj u pripremljenim rovovima u Molnarovom vinogradu, piše Belobrajdić. U borbi koja se potom razvila, prema sjećanju branitelja s tog položaja, nakon otprilike pola sata, začuli su rafalnu paljbu iz smjera ulice iza njih, tadašnje Kumrovečke, danas Ulice Petri Skela, što je značilo da se neprijatelj uspio probiti iza njihove linije obrane i zaći im iza leđa.

Budući da su se u podrumima kuća nalazili civili, njihova grupa, ukupno sedam branitelja,  pohitala je u pomoć, međutim, prilikom pretrčavanja čistine između dva vinograda, baš prema njegovom, obiteljskom, Josip Gelo pogođen je mitraljeskim metkom s transportera.  Iako su Josipovi suborci ubrzo odbili neprijateljski napad, Josip je, nažalost, od zadobivenih rana na mjestu preminuo. Nakon pogibije, Josipovo tijelo preneseno je u bolnicu, a potom privremeno pokopano na groblju iza bolnice, tzv. Švapskom, odakle je, s drugim tijelima tijekom okupacije grada preneseno na Novo groblje Dubrava. Nakon mirne reintegracije i ekshumacije, Josip Gelo pokopan je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.