U svijetu koji je opsjednut, egoističnim zadovoljstvima, materijalizmom i jeftinom reklamom, vječnom mladošću i strahom od smrti, one svjedoče svoje ideale, bezinteresno daruju sebe i oplemenjuju svoju obitelj, društvo i čine boljim ovo mjesto pod suncem, rekla je Tuga Tarle, predsjednica Udruge Os i voditeljica događanja.

“Ovo multimedijsko događanje posvećeno je ženama koje su tijekom svoga života uspjele odolijevati raznim zamkama, bolestima, mobingu, netrpeljivosti, poniženjima, pritiscima i neugodama, ali su opstale, dokazale svoj talent i sposobnosti, svoju svijest i odgovornost prema sebi i drugima, ostvarile se kao umjetnice, radnice, humanitarke, odgojiteljice, njegovateljice – jednom riječju: predane i odgovorne članice hrvatskoga društva.”

Tanja Lupieri, medicinska sestra

Niz od šest priča počeo je kroz video predstavljanje  Tanje Lupieri. Rođena je u Zagrebu, udovica. Ima dva sina, Antonija i Lea. Završila je diplomski studij sestrinstva. Trenutno je na doktorskom studiju Biomedicina i zdravstvo.  Počela je raditi 1988. god. u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ na Klinici za očne bolesti, 2008. gdje je izabrana za glavnu sestru, a 2014. za glavnu sestru za edukaciju u KB Sveti Duh. Od 2015. godine vanjski je predavač na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, a od 2017. godine koordinatorica za hrvatske branitelje u KB Sveti Duh. Osnovala je Društvo oftalmoloških medicinskih sestara/tehničara na čijem je čelu bila od 2009.-2015. god. Već sljedeće, 2016. godine, izabrana je za predsjednicu Hrvatske udruge medicinskih sestara (HUMS). Volonterski se bavi organizacijom stručnih skupova, javnozdravstvenih i humanitarnih akcija međunarodnog i lokalnog karaktera. Članica je više udruga i povjerenstava.

Posvećena sam svojoj profesiji i raduje me svaki napredak u sestrinstvu, kaže Lupieri. “Veliku zahvalnost dugujem obitelji za podršku i poticaj na tom putu ostvarenja svoje vizije u kojoj će sestrinstvo i medicinske sestre imati zasluženo mjesto u društvu.”

Učiteljica Mihaela Koren

Druga predstavljena žena s vizijom je Mihaela Koren, rođena u Zagrebu kao sedmo od osmero djece.  Završila je Učiteljski fakultet u Zagrebu. U školi radi 14 godina, najprije kao nastavnica matematike u osnovnoj školi, zatim kao učiteljica u produženom boravku, a trenutno radi kao učiteljica razrednica u O.Š. Dobriše Cesarića u Zagrebu. Kao članica udruge ˝Put do uspjeha˝ uvela je u nastavu program Virtograd koji pomaže djeci da upoznaju sebe, otkriju talente i izgrade samopoštovanje, samopouzdanje, vrline i navike potrebne za ostvarivanje punog potencijala. Suautorica je priručnika za primjenu tog projekta u razrednoj nastavi.

Mihaelinu ljubav u radu s djecom kao i stručnost prepoznali su roditelji njezinih učenika i proglasili je “najboljom učiteljicom u gradu” objavivši jumbo plakat s ovim riječima: Mihaela je supruga i majka dvoje osnovnoškolske djece. Osnažena obiteljskim i profesionalnim samoostvarenjem nastoji osvijestiti svima, a ponajviše djeci koja tek započinju svoj životni put, da je svatko od nas poseban i jedinstven te kao takav neprocjenjivo vrijedan.

Smiljana Šunde, novinarka i književnica

Životno klupko Smiljane Šunde, počinje se odmotavati iz Podgore kojoj se upravo ovih dana odužila knjigom „Batili su ocean“ u kojoj je na 800 stranica dokumentirala stoljeće najmasovnijeg iseljavanja u prekooceanske zemlje, prvenstveno na Novi Zeland. Nakon školovanja u Podgori, Šibeniku, Dubrovniku, Rijeci i Zagrebu, ova, sada umirovljena urednica Obrazovnog programa Hrvatskoga radija, paralelno je, kroz četiri desetljeća, prikupljala povijesnu, leksikološku i etno-građu svoje rodne Podgore. Od sredine 1980-ih istražuje i arhivsku građu, osobito matične knjige. U zbornicima i monografijama objavila je više radova o raznim podgorskim povijesnim temama. Knjiga „Batili su ocean“ njezina je peta knjiga. Osim nekoliko tisuća reportaža u Dokumentarnom i u Obrazovnom programu Hrvatskoga radija te popularne kratke radijske emisije „Govorimo hrvatski“, okušala se i u drugim žanrovima. Piše i objavljuje putopise i kratke priče, a na 7. susretima hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva‘Stjepan Kranjčić’ 2015. godine dobila je treću nagradu za kratku priču „Božić u Pasičini“.

Tanja Kanceljak, novinarka

Tanja Kanceljak rođena je 1966. u Zagrebu. Završila je Fakultet političkih znanosti, Studij novinarstva. Radila na Omladinskom radiju, a tijekom Domovinskog rata kao izvjestiteljica s terena na Radio 101. Na HRT je došla 1992., kao novinarka i reporter u emisijama Zabavnog i Mozaičkog programa. Stalno je zaposlena na HRT-u. Od 2001. godine u Dokumentarnom programu HTV-a kao urednica, scenaristica i redateljica potpisuje tridesetak dokumentarnih filmova i serija, različitih žanrova. Neki od njih su prikazani na međunarodnim festivalima i Danima hrvatskog filma. Uz snimanje dokumentarnih filmova, sudjelovala je i u radu ostalih redakcija na HTV-u, kao i u emisiji Osmi kat, kao urednica. Trenutačno surađuje i u emisiji Puls gdje kroz kratku dokumentarističnu formu progovara o aktualnim zbivanjima i fenomenima. Dokumentarni film Viški memento, upravo je s uspjehom prezentiran na ovogodišnjem ZagrebDox-u.

Jelena Sremić Lulić rođena je 1968. godine u Zagrebu gdje živi sa svojim 22-godišnjim sinom Tonijem. Toni od svoje treće godine boluje od niza neizlječivih bolesti, protiv kojih se zajedničkim snagama uspješno bore.  Prije desetak godina počela se baviti bodybuildingom i upisala studij za fitness-trenera na zagrebačkom Kineziološkom Fakultetu. Diplomirala je nakon 3 godine, u svojoj 43-oj godini i sada radi kao profesionalna fitness-trenerica. U slobodno vrijeme slika, što joj omogućava da nađe svoj unutrašnji mir.

Kad nam se ukaže prilika, Toni i ja zajedno putujemo i ne postoji mjesto na koje ne bismo mogli otići. Usprkos tome što je on vezan za invalidska kolica.

Maja Matijašević i zbor Laginjanjke

Maja Matijašević rođena je u Zagrebu 1947. godine. Nakon završenog studija glazbe, cijeli radni vijek posvećuje pedagoškom radu u zvanju učiteljice glazbene kulture u OŠ Matka Laginje u Zagrebu, gdje uz predmetnu nastavu vodi i školski pjevački zbor. Prije deset godina osnovala je zbor djelatnica škole i bivših učenica škole Laginjanke. Nakon umirovljenja, intenzivnije se posvećuje radu s Laginjankama, proširuje i obogaćuje repertoar klasičnim skladbama, narodnim napjevima, filmskom glazbom te zabavnim skladbama domaćih i stranih autora.
Zbor je nastupao na više svečanih manifestacija i priredaba te održao nekoliko samostalnih koncerata, uspješno predstavljajući svoju ljubav za glazbu, amaterski rad i svoju školu.
U ožujku 2018.godine zbor je proslavio desetu obljetnicu rada svečanim koncertom u Muzeju Mimara.

Ovo događanje Tuga Tarle zaključila je citatom Thomasa Manna:

Ostani Žena. Pretežak je taj teret na tvojim leđima. Nosi ga ponosno, jer jedina si ti za život na zemlji zaslužna.
Ostani ljubavi željna, ostani izvor sreće i strasti, ostani ponos i patnja, ostani ostvarenje snova i sklonište od bola.
U ovom svijetu prevare i laži, budi ona koja će ponosno stajati, za pravdu se boriti, svoj porod golim rukama štititi, kao tigrica na neprijatelje skakati, kao žena sokol svoje gnijezdo braniti.  Jer ti si Žena, sestra, supruga i ljubavnica. Utjeha, sklonište i oprost, sluškinja, vila i kraljica. Jer ti si Žena, Majka svojih sinova i kćeri. Predodređena da svoj život pokloniš njima. Budi žena i kad Tvoji ptići rašire krila i odlete. Samo budi Žena. Osluhni! U boli i patnji svi te dozivaju i svi te se sjete…”