Branimir Gubić i Vlatka Bakran Burić

Prema riječima Vlatke Bakran Burić, Papinska misijska djela u Republici Hrvatskoj pomažu djelovanje misionara i misonarki koji se nalaze u nerazvijenim dijelovima svijeta poput Afrike, Južne Amerike i Oceanije.

“U tim dijelovima zbog nerazvijenosti i siromaštva stanovništvo, a često i djeca, trpe od gladi. Dok mi sad razgovaramo, netko sad u Africi umire zbog gladi. Uz širenje vjere, misionari zapravo pomažu razvijanje lokalne zajednice, osnivaju škole pa tako educiraju djecu, ali i zanatima školuju odrasle. Također pružaju i zdravstvenu skrb. Uistinu ima puno posla.”

Naša sugovornica je podsjetila na to da se u veljači obilježava 50 godina objavljivanja misijskog lista “Radosna vijest”.

“Budući da taj list pratim i čitam dug i niz godina, a i činjenica da nešto tako postoji 50 godina te donosi priče i iskustva misionara, upućujem poziv svima da ga počnu pratiti. Papinska misijska djela prisutna su i na Facebooku pa možete pratiti njihovo djelovanje na društvenim mrežama.”

Vlatka Bakran Burić volontira u Udruzi Savao u kojoj pomaže beskućnicima, kao i u Centru za duhovnost i kulturu Ignacije, u pučkoj kuhinji kod sestara u Jukićevoj kao i na župi gdje je voditeljica župnog caritasa.

“Prvo iskustvo volontiranja bilo je kada sam čuvala mlađeg brata i sestru. Naime, ja sam najstarija od troje djece. Naš moto bilo je: ‘Pruži ruku, ne podmeći nogu’, odnosno budi ti taj koji će pomagati. Tako su zapravo prvi volonterski koraci bili u obitelji. Prije 15 godina brat, sestra i ja organizirali smo akciju pomoći za Caritasov dječji dom ‘Kuća ljubavi’ koji brine o djeci do treće godine. Mi smo tada širili vijest usmenim putem, i na kraju smo umjesto jednog dječjeg doma, uspjeli opskrbiti tri. Okupili smo oko sebe vojsku ljudi. To je bilo nevjerojatno i tako je sve krenulo”, istaknula je Bakran Burić.

Naglasila je kako uz svoju obitelj i posao svaki dan nešto odradi volonterski.

“Ponekad treba pripremiti vizual ili dopis medijima ili tražiti donacije. Ponekad treba primjerice pomoći slagati sendviče… Svaki dan napravim nešto od svojih volonterskih dužnosti. Uspijem nešto i napraviti online. Meni se ljudi znaju smijati jer kažem svako jutro: ‘Hvala Ti Bože što si me probudio. Sada kad si me probudio, pomozi mi. Ti znaš što sve danas imamo.’ Sve dajem Gospodinu i to me nosi. Molim Boga da mi umnoži vrijeme. Naime, ja sam prije svega majka, imam osmosatno radno vrijeme, moram skuhati i pospremiti. Za to je potrebna dobra organizacija. Moraš biti svjestan što radiš, a ja bih za Isusa sve napravila.”

Vlatka Bakran Burić poručila je kako ljubav prema čovjeku i volontiranju dolazi iz obitelji jer, kako je rekla, upravo i ona svoju kćer uči da se ne boji darovati svoje vrijeme te da se ne boji pružiti ruku kako bi pomogla drugome.