Ovaj proces obuhvaća sve dimenzije nekoga tko, pobožanstvenjujući se, zadržava karakteristike autentične ljudskosti usklađujući ih s kršćanskim pozivom, piše Opus Dei.

Krist je pravi Bog i pravi čovjek: perfectus Deus, perfectus homo. U njemu kontempliramo cjelovito ljudsko biće. “Krist Otkupitelj u potpunosti otkriva čovjeka samome čovjeku. To je – smijemo li se tako izraziti – ljudska dimenzija otajstva Otkupljenja. U toj dimenziji čovjek ponovno pronalazi veličinu, dostojanstvo i vrijednost svoje čovječnosti. ”

“Ako prihvatimo odgovornost da smo djeca Božja, shvatit ćemo da Bog želi da budemo vrlo ljudski (…)”

Novi život koji smo primili na krštenju određen je da se izgrađuje dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove. Božanski element, onaj nadnaravni, presudan je u osobnoj svetosti i ujedinjuje i usklađuje sve ljudske aspekte. Ali ne bismo smjeli zaboraviti da je ovdje kao suštinski i potreban element uključen onaj ljudski: „Ako prihvatimo odgovornost da smo djeca Božja, shvatit ćemo da Bog želi da budemo vrlo ljudski. Naše bi glave doista trebale dodirivati ​​nebo, ali noge bi trebale biti čvrsto na zemlji. Cijena življenja kao kršćana nije ona što prestajemo biti ljudi ili napuštamo napor da se steknu one vrline koje neki imaju i bez poznavanja Krista. Cijena koja se plaća za svakog kršćanina je otkupiteljska Krv našega Gospodina i on, inzistiram, želi da budemo i vrlo ljudski i vrlo božanski, boreći se svaki dan oponašati onoga koji je perfectus Deus, perfectus homo. ”

Zadatak izgradnje karaktera

Djelovanje milosti u dušama ide ruku pod ruku s rastom ljudske zrelosti, usavršavanjem našeg karaktera. Dakle, dok njeguje nadnaravne vrline, kršćanin koji traži svetost nastojat će postići načine djelovanja i razmišljanja koji nekoga karakteriziraju kao zrelog i uravnoteženog. Motivirat će ga ne samo želja za savršenstvom, već i želja da odražava Kristov život. Stoga nas sveti Josemaría potiče da se ispitamo: „Sinko, gdje je Krist kojega duše u tebi traže? U tvojoj oholosti? U tvojoj volji da se drugima nametneš? U bijedi tvoga značaja koju ne želiš pobijediti? U tvojoj svojeglavosti? Tu je Krist?- Ne!!! ” Odgovor nam daje rješenje za ovaj pothvat : „U redu: moraš imati svoju osobnost, ali tvoja se mora nastojati poistovjetiti s Kristom. ”

Na našu osobnost prije svega utječe ono što smo naslijedili, što se počelo očitovati od rođenja, često nazivano temperamentom. Na to utječu i čimbenici povezani s našim odgojem, osobnim odlukama, odnosima s drugima i s Bogom, te mnogi drugi čimbenici, možda čak i nesvjesni. Sve to dovodi do različitih tipova osobnosti ili karaktera (ekstrovertirani ili plahi, žustri ili rezervirani, bezbrižni ili zabrinuti itd.), koji se vide u nečijem načinu rada, interakcije s drugima, razmatranja dnevnih događaja. Ovi elementi utječu na moralni život svake osobe, olakšavajući razvoj određenih vrlina ili, ako nedostaje napora za njihovo postizanje, pojavu nedostataka. Na primjer, poduzetna osobnost može olakšati stjecanje vrline marljivosti, pod uvjetom da ima disciplinu potrebnu za izbjegavanje nedostataka nedosljednosti i aktivizma.

Svi muškarci i žene mogu učiniti plodnim talente primljene iz Božjih ruku, pod uvjetom da dopuste da se preobraze djelovanjem Duha Svetoga, stvarajući osobnost koja odražava Kristovo lice.

Bog računa na našu osobnost vodeći nas putem svetosti. Način postojanja svakoga od nas je poput plodne zemlje koju treba obrađivati. Ako strpljivo i radosno uklanjamo kamenje i korov koji ometa djelovanje milosti, ono će početi davati plod, jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Svi muškarci i žene mogu učiniti plodnim talente primljene iz Božjih ruku, pod uvjetom da dopuste da se preobraze djelovanjem Duha Svetoga, stvarajući osobnost koja odražava Kristovo lice. Ali to ne znači gubljenje vlastitih karakteristika. Sveti Josemaría je inzistirao: “Trebate biti tako različiti, kao što su različiti sveci na nebu, svaki od njih ima svoja posebna i osobna obilježja.”

Svakako, imamo i uzvišeni primjer u našoj Gospi: u Mariji vidimo puninu čovječnosti — i normalnosti.

Iako trebamo ojačati i pročistiti svoju osobnost u skladu s kršćanskim načinom življenja, ne nastojimo postati neka vrsta “superčovjeka”. Umjesto toga, uzor je uvijek Isus Krist, koji ima ljudsku narav poput naše, ali savršenu u svojoj normalnosti i uzdignutu milošću. Svakako, imamo i uzvišeni primjer u našoj Gospi: u Mariji vidimo puninu čovječnosti — i normalnosti. Poslovična poniznost i jednostavnost Marije, vjerojatno najcjenjenije njezine osobine u cijeloj kršćanskoj tradiciji, uz njezinu bliskost i nježnu naklonost svoj svojoj djeci, vrline dobre majke, najbolja su potvrda njezine savršenosti. Iako još uvijek stvorenje, možemo reći Mariji: “od tebe je veći samo Bog?” koja je tako potpuno ljudski, toliko predivna žena: Gospa par excellence!