Svečano misno slavlje s obredom polaganja zavjeta u župnoj crkvi Blaženog Augustina Kažotića na Pešćenici u Zagrebu, predvodio je mons. Bože Radoš, biskup varaždinski, izvijestile su klanjateljice.hr.

Koncelebrirala su šestorica svećenika: mons. Karlo Višaticki, duhovnik bogoslova u Đakovu, don Pejo Orkić, salezijanac, p. Marijan Zubak, Misionar Krvi Kristove, fra Domagoj Šimić, župnik i gvardijan na Petrićevcu u Banja Luci, vlč. Marko Domiter, tajnik biskupa varaždinskog, i fr. Anto Gavrić, prior samostana dominikanaca koji su pružili gostoprimstvo za ovo slavlje u svojoj lijepoj i prostranoj crkvi i dvorani.

Slavlju je nazočilo pedesetak sestara, članica ove redovničke zajednice, te roditelji i rodbina sestara zavjetovanica i molitvom podržali njihovu odluku predanja života Gospodinu po zavjetima čistoće siromaštva i poslušnosti.

Sestre Martina i Biljana su se tijekom nekoliko godina pripremale za ovaj čin prolazeći predviđene faze redovničke formacije. Dvije godine su provele u Rimu u Međunarodnom novicijatu Družbe zajedno s novakinjama iz drugih dijelova svijeta.

S. Biljana Kostić i s. Martina Bukarica / Foto: klanjateljice.hr

‘Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi ja te znadoh …’

Mons. Radoš je u svojoj homiliji, tumačeći upravo pročitanu Božju Riječ, odabranu za slavlje svetkovine svete Marije De Mattias, potaknuo sve nazočne, a osobito sestre Martinu i Biljanu, da čuju poruku te Riječi i po njoj žive.

“Život nije slučajan, nismo slučajno u životu. To nam Jeremija jasno kaže. Prije nego što su majka i otac maštali da će imati dijete, možda su već zamišljali kakvi bi bili obrisi, hoće li biti muško ili žensko, već smo bili u Božjem planu, u Njegovim snovima. Bog nas je sanjao, maštao o nama i već je za nas pripremio put i poziv. Mi obično mislimo kako najprije u životu dolazi život, a onda malo pomalo otkrivamo koji je to naš životni put, izabiremo ovo hoću, ovo neću, ali Jeremija kaže: Ma prije nego što smo ušli u utrobu svoje majke, Gospodin je već bio s nama, već nam je dao put.

Bog koji nas vodi nije nas slučajno kao broj ubacio u ovaj svijet, nego je već za nas imao svoj put.

Bog je razmišljao o nama i postoji najprije poziv, a onda život. Poziv u život. Život svakoga od nas pred Bogom je tajna. Bog koji nas vodi nije nas slučajno kao broj ubacio u ovaj svijet, nego je već za nas imao svoj put. Da, ako tako razumijemo poziv onda možemo razumjeti tajnu onoga što danas želimo slaviti, tajnu da Bog nekoga poziva kako bi pošao za njim i cijeli život se priljubio uz Njega. Ovo rođenje, odnosno poziv je tako važan u našem životu. Ako tako razumijemo naš poziv, možda ćemo to otkrivati dan za danom, kako nam dobro pristaje redovnička odora, onda ćemo otkrivati ili će drugi otkrivati kako nam naše zvanje dobro stoji.

Kad imamo nešto dobro na sebi, onda nam ljudi znaju kazati: Ma kao da si rođen u tome, toj haljini ili toj košulji! Za neke će se kazati: Ma, on je rođen da bude svećenik, ona je rođena da bude časna sestra, za to je rođena! Kao da čitaju ono što je Jeremija tako lijepo izrekao.

Drage sestre, želim da vam to bude primjer. Oni izdaleka će samo vidjeti kako vam dobro stoji redovnička haljina, a oni s kojima živite, kojima ste poslani da osjete i kažu: Pa ona je rođena da bude časna sestra! A najviše od svega želim da vi to osjetite, da kažete sebi i da na tome zahvalite Bogu”, poručio je mons. Bože Radoš.

Prvi redovnički zavjeti – s. Biljana Kostić i s. Martina Bukarica / Foto: klanjateljice.hr