Izaslanstva Grada Širokog Brijega, Županije zapadno-hercegovačke (ŽZH), Odjela HNS-a BiH za Drugi svjetski rat i poraće položili su vijence i zapalili svijeće, zajedno s ministarstvom branitelja ŽZH, izvijestila je IKA.

Vicepostulator fra Miljenko Stojić predvodio je molitvu za sve pobijene. Podsjetimo se da je Grad Široki Brijeg 7. veljače proglasio »Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk«, a ŽZH »Danom sjećanja na žrtve komunističkog zlosilja«. Ove godine prva tri dana sv. mise predvode i na njima propovijedaju mlađi svećenici rodom iz župe Široki Brijeg. Tako je večerašnju sv. misu predslavio fra Jozo Hrkać, župni vikar u Posušju.

Misna čitanja i molitvu vjernika predvodili su ministranti koje vodi đakon fra Franjo Ćorić. Misno slavlje pjevanjem su animirali članovi zbora sv. Nikole Tavelića iz Dobrkovića pod vodstvom Marije Cigić.

Fra Jozo je u svojoj propovijedi istaknuo sljedeće:

»Oni kojih se danas sjećamo poznavali su Onoga za koga su položili svoje živote, jer da nisu ne bi umrli za Onoga koga ne poznaju. Ne bi dali svoje živote da nisu bili uvjereni da će im Onaj za koga polažu ovozemaljski život, darovati vječni i neprolazni. Oni se nisu stidjeli toga što su Kristovi, nego su hrabro ispovjedili svoju vjeru. Krenuli su u smrt ne želeći se odreći Njega i Njegovoga evanđelja, premda su imali priliku za to.

Onaj tko je okušao ljekovitost istine ne zadovoljava se primamljivosti laži.

Oni nas i danas pozivaju da upoznamo Onoga čijim imenom smo opečaćeni i da svima koji od nas ištu, životom – djelima i riječima – odgovorimo na pitanje: Tko je vaš Bog?! Tko je Isus Krist? … Onaj tko otkrije vječnost ne raduje se više prolaznosti. Onaj tko je okušao ljekovitost istine ne zadovoljava se primamljivosti laži. Upravo nam to danas, 77 godina poslije, iznova svjedoče i naša pobijena braća.

Laž uvijek strahuje pred istinom, jer je istina ogoljuje i raskrinkava

Ako pokušamo povući usporednicu kojeg oružja se bojao ateistički sustav pa je pobio nenaoružane fratre, osobito u oči upada jedna podrobnost, jedna dirljiva scena, a to je kada braća prije nego će biti ubijena koriste jedino, ujedno i najmoćnije oružje koje im je ostalo na raspolaganju – ispovijed i molitvu. Oni se ne predaju beznađu i očaju, nego sklapaju svoje ruke na molitvu. Oni ne upiru svoje prste u one koji ih proganjaju i koji će ih za koji trenutak ubiti, nego skupljaju šake i tuku se u svoja prsa moleći od Gospodina oproštenje za svoje grijehe i grijehe njegovih neprijatelja.

E, toga oružja se bojao neprijatelj, bojao se Boga i istine. Takav udar topništva Božje milosti ne može zaustaviti ni jedan bučni huk puške, pištolja ili topa. Laž uvijek strahuje pred istinom, jer je istina ogoljuje i raskrinkava. Istina da je čovjek grješno i prolazno biće potrebno Božjeg milosrđa i praštanja plašila je one koji su se smatrali gospodarima života i smrti. Istina o živomu Bogu plašila je one koji su ga proglasili mrtvim.

“Ništa nije skriveno što se ne će otkriti ni tajno što se ne će saznati.”

I komunizam, i fašizam, i nacizam, i sve ideologije prošlosti najviše su se bojale istine – istine o sebi. Činili su sve da istina ne iziđe na vidjelo i bili su spremni uporabiti sva raspoloživa sredstva, ali ništa nije pomagalo. Istina ih je razotkrila, osudila i pokopala. Ne stoji uzalud zapisano: “Ništa nije skriveno što se ne će otkriti ni tajno što se ne će saznati. (Lk 12, 2)”«