Irena Berišić Turk modnim dizajnom bavi se više od 25 godina, ali je njezini brendovi nisu uvijek bili isti. Kazala je da se u jednom trenutku došla do zasićenja cijele priče oko mode i poželjela je nešto sasvim drugo. Modni brend “Hope fashion”  prepoznatljiv po porukama Božje ljubavi i nade bio je iskorak u zahvalnost Bogu na svemu što je do tada  radila. “To nije trebao biti posao, to je trebalo biti hvala doviđenja, oproštajna revija i sada idem u drugi posao zasićena modom. I tako je to sve slučajno krenulo. Kada sam rekla doviđenja, zapravo je bio jedan dobar dan”, rekla je.

Tihana Semijalac i Irena Berišić Turk

Na pitanje o kojoj vrsti mode se radi odgovorila je: “To je u principu moda s porukama koje onome koji to nosi nešto i znači”.  Govoreći o majicama s likom Isusa rekla je: “Upravo je to bila ta prva revija gdje sam htjela u zahvalu Bogu to napraviti. Četiri manekena nosili su majicu s likom Isusa na kojoj je pisalo ljubi, vjeruj, praštaj i nadaj se. Balerina je dijelila poruke nade ljudima u publici. Ljudi su čudno to gledali, ali bili su oduševljeni. To nije trebao biti posao.” Kazala je kako se nakon toga počela razvijati priča.

Irena Berišić Turk kazala je da se ne može sjetiti kako je došlo do samog naziva brenda. “To je došlo samo od sebe. Uvijek razmišljam da čovjek kada izgubi svaku nadu ipak ima onaj maleni tračak nade. Jednostavno mislim da je nada jako važna u našim životima, da nas pokreće i da idemo do kraja. Htjela sam da bude i moderno. Ne možeš proći ispred riječi hope da se ne nasmiješ”, rekla je.

Facebook Hope fashion

Također, govoreći o nadi u svojem životu naglasila je da sve ovisi od dana do dana.”Jedan dan gore, jedan dan dolje, uglavnom postoji, ima je. Stalno sam nekako u tom prizvuku nade. Ne brini bit će, ne brini bit će dobro, nekako mi je to prije svega pa kako bude”, istaknula je.

“Na nekoj osobnoj razini, na nekoj suptilnoj razini možda se nekako razmislim unaprijed, ako imam takvu poruku na sebi”, rekla je.

Facebook Hope fashion

Govoreći kako je ušla u svijet mode istaknula je: “Oduvijek sam prekrajala, šivala i mami nešto radila. Vukao me dizajnerski svijet. Otvorila sam dućan 1995. godine, ali nisam se nekako osjećala da sam na svom terenu. Htjela sam otić i pobjeći iz mode i mislila sam upisati za uređenje interijera. No, put me odveo u Padovu u baziliku sv. Antuna. Počela sam pisati zahvalu sv. Anti i u jednom trenutku sam rekla zapisala zamolbu sv. Anti da me primi za ruku i stavi u posao koji misli za mene, ali  naglaskom da više nemam dućan i da se ne bavim modom. Prošlo je tri mjeseca i ja sam ponovno otvorila dućan”, prisjetila se.

Kazala je kako za posao nema plan i ide dan po dan.

Irena Berišić Turk prisjetila se zadnje revije te istaknula: “Moram priznati da je bilo jako teško. Nekako sam se osjećala da mi ne ide po planu. Nije mi materijal došao. Nazvala sam direkciju i rekla da odustajem, a oni su mi rekli da ne mogu odustati. Bila sam tužna jer nije bilo ni približno blizu onoga što sam htjela pokazati. Nisam bila ja ja. Nazvali su me ljudi poslije i rekli da je bilo prekrasno. Nisam bila zadovoljna, ali ljude je dotaknulo. Na kraju nije uopće bio naglasak na modi i na porukama, nego cijela priča koja dobije neku drugu notu”.

“Svaki dan se susrećem s nadom. Svaki dan, prije svega, odlazeći na posao, odlazeći tamo na svoje radno mjesto, odlazim s nadom. Nisam navezana na onu nadu da to mora biti, odem na posao, nadam se da će biti dobro, uglavnom bude dobro po meni. Jednostavno tako dan po dan budim se s nadom. Doslovno sam sve prepustila Gospodinu. Ono što se nama čini dobrim nije uvijek ispravno”, zaključila je.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje!