[TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU – NEDJELJA BOŽJE RIJEČI, 2022.]

Treća nedjelja kroz godinu se slavi i kao nedjelja Božje riječi. Jedan od onih koji su Božjoj riječi omogućili da progovori kroz ljudsku riječi, u prvom dijelu današnjeg evanđelja na svom primjeru pokazuje kako je uopće predana Božja riječ, odnosno da ona nije Božji diktat, nego njegovo nadahnuće. Riječ je o evanđelistu Luki, autoru današnjeg evanđeoskog ulomka čije ćemo evanđelje čitati kroz ovu liturgijsku godinu. Sve je, piše on, započelo željom, koja je to spomenuto Božje nadahnuće, da napiše, „izvješće o događajima koji se ispuniše među nama, kako nam to od početka predadoše oni koji su bili očevici i sluge Riječi.“ Ta njegova želja, koja je Božje nadahnuće, je istovremeno i program, ono što on, ali s njim i Bog, želi postići. A on piše da želi postići da se Teofil (Bogoljub), a zapravo u njemu svi oni koji ljube Boga, može osvjedočiti u pouzdanosti vjere u kojoj je poučen. To je, kako će nam pokazati u nastavku svoga evanđelja, vjera u Isusa kao Krista, vjera koja nam govori o Bogu koji, kroz ono što Isus govori i čini, progovara o Bogu koji je milosrdan, kojemu je stalo do nas ljudi, Bogu koji nas ljubi. Sa sličnom željom, koju je pretvorio u drugu knjigu nazvanu Djela apostolska, u kojoj je također njegovom riječju progovorila Božja riječ, opisao je i život prve Crkve, stavljajući tu prvu Crkvu za uzor Crkvi svih vremena.

U drugom dijelu današnjeg evanđelja evanđelist Luka nam je prenio da je Isus iz Nazareta, koji je Božja Riječ prisutna u osobi, na samom početku svoga djelovanja imao potrebu istaknuti tu temeljnu poruku o Bogu koji nas ljubi, koji želi naše dobro. Zato je, prema evanđelistu Luki, Isus tu poruku pretvorio u svoj životni program. Da bi ga prenio svojim sugrađanima i učinio im ga razumljivim on, Božja Riječ, se koristi Božjom riječju koju je u svoje vrijeme i u jednom teškom trenutku povijesti prorok Izaija kao znak nade za budućnost uobličio u svoju ljudsku riječ. Isus će se na više mjesta poslužiti Božjom riječi zapisanom u Starom zavjetu. Tim pokazuje da je dobro poznavao Božju riječ predanu u Starom zavjetu, ali i da je ta Božja riječ zapravo njegova riječ, da se ono o čemu je govorila ta Božja riječ ostvaruje u njemu i onom što on čini i govori. Isus zato svečano prisvaja Izaijine riječi, objašnjavajući da se te riječi odnose na njega, da su one njegov životni program: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“

Evanđelist Luka će pokazati pouzdanost ovog prisvajanja Božje riječi od Božje Riječi Isusa, odnosno da to nije proizvoljna tvrdnja nego da je to stvarnost. Usprkos svim protivljenjima na koje će Isus naići tijekom svog trogodišnjeg djelovanja, on će u svakom trenutku pokazati i dokazati da se u njemu i po njemu taj program ostvaruje. On je onaj u kojemu se ostvaruje evanđelje milosrđa. On je onaj koji je, pozivajući ljude na obraćenje, hodao zemljom čineći dobro i oslobađajući od robovanja svijet i svakog pojedinog čovjeka koji se s njim istinski susreo. On je u svojoj osobi omogućio i omogućuje svima koji su ga susreli, susret s Božjom milošću i milosrđem.

Isusov program nije samo njegov program, nego je to program i nas koji smo njegovi. Sve što je Isus govorio i činio i mi trebamo govoriti i činiti i u skladu s tim se truditi živjeti.

Kad Isus govori o sebi, on misli i na one koji su njegovi. Zato njegov program nije samo njegov program, nego je to program i nas koji smo njegovi. Sve što je Isus govorio i činio i mi trebamo govoriti i činiti i u skladu s tim se truditi živjeti. Zato i nas, Crkvu i kršćane, mora zahvatiti ista želja da, ispunjeni Duhom Svetim koji u nama i po nama želi nastaviti Kristovo djelo spasenja, budemo blagovjesnici siromasima, da sužnjima proglašavamo oslobođenje, da vraćamo vid slijepima, da oslobađamo potlačene i budemo glasnici Božje milosti i milosrđa. To je program boljeg i pravednijeg, sretnijeg svijeta, svijeta koji je Bog od početak zamislio, o kojem je progovarala njegove riječ u savezima koje je sklapao s našim praocima u vjeri, bila sudionik njihove povijesti i učinila je poviješću spasenja, odzvanjala u pjesmama i psalmima, čula se po prorocima, nadahnjivala mudrace i mudrosnu književnost i konačno postala tijelo u Isusu iz Nazareta. Ovaj program, koji je postao osoba Isusa Krista, po Duhu Svetome i naš program. On je način na koji i mi možemo „utjeloviti“ Božju riječ koja nam je on predana uobličavajući je u svoju ljudsku riječ kako bi bila razumljiva ljudima našega vremena, da bi se i Teofil (Bogoljub) našeg vremena, a zapravo u njemu svi oni koji i danas traže Boga, iako to mnogi od njih sebi ne priznaju i pokušavaju zanijekati, mogao osvjedočivati u pouzdanost kršćanske vjere i njezinu poruku. To je poruka o Božjoj riječi koja je Božji program spasenje svih ljudi i svega stvorenoga, a koja je svoj najviši i konačni izraz imala i ima u Isusu Kristu, Božjoj Riječi, koja je, kako kaže evanđelist Ivan u prologu svoga evanđelja, tijelom postala i nastanila se među nama (usp. Iv 1, 14).