Sveti Ivan Evanđelist nam govori da je nakon što je Isus pozvao i okupio svoje učenike, “u Kani Galilejskoj bila svadba i tamo je bila Isusova majka”. Zanimljivo je, zar ne, da se upravo na početku opisa Isusove javne službe, njegova se majka prvi put spominje u ovoj priči, piše Catholic Exchange. “Isus i njegovi učenici također su bili pozvani na vjenčanje”, ali “Isusova majka” je ta oko koje se radnja priče okreće. Sveti Ivan je nikad ne spominje kao “Mariju” u svom evanđelju. Iz Svetog pisma i tradicije znamo da su Marija i Ivan živjeli kao majka i sin od vremena raspeća. Mogli bismo očekivati ​​da će njegov opis nje biti poznatiji. Budući da se Evanđelje po sv. Ivanu smatra duboko interpretativnim u svom izvješću o pojedinostima Isusova života, možemo se opravdano pitati ima li njegovo spominjanje Marije kao “Isusove majke” dublje značenje od jednostavnog njihovog biološkog odnosa. (Iv 2,1-11)

Dapače, jest. Podsjetimo da prolog ovog Evanđelja priziva stvaranje: “U početku bijaše Riječ” (Iv 1,1). Sveti Ivan želi da razmišljamo o ranim poglavljima Postanka, i o slavi koju tamo vidimo i o sjeni koju baca grijeh. Jedina nada za iskupljenje nakon pada bit će ispunjenje obećanja koje je dao Bog. Govoreći Zmiji, On kaže: “Neprijateljstvo ja zamećem [borbu] između tebe i žene, i između tvoga sjemena i njezina sjemena” (Post 3,15). Na mnoge suptilne načine kroz svoje Evanđelje, sveti Ivan nam daje do znanja da su se konačno pojavila “žena” i “njezino sjeme”. Njihova bitka protiv Zmije je sada naređena. Stoga je, opisujući Mariju u ovoj priči kao “Isusovu majku”, sveti Ivan jasnije pokazuje svoju povezanost s Božjim obećanjem u Postanku.

Čak i kada mu Marija priđe, čini se da postoji neki otpor od strane Isusa.

U ovoj epizodi u Kani, Marija je ta koja je pozorna na detalje svadbene proslave — možda je to bilo vjenčanje bliskog rođaka. Ostati bez vina bilo je neugodno i neugodno za zaručnika, ali zašto bi Marija mislila da bi problem trebao biti upućen Isusu? On je ipak bio lutajući rabin, a ne vinski upravitelj! Imamo toliko pitanja o ovoj sceni, zar ne? Tajna se pojačava kada vidimo da Isus nije razmišljao o ovom vjenčanju kao povodu svog prvog javnog “znaka”. Čak i kada mu Marija priđe, čini se da postoji neki otpor od strane Isusa: “Ženo, što ja imam s tobom?” “Što stoji između mene i tebe?” Ovo je prijevod hebrejskog idioma.

Zapravo, Isus ne bi želio pokrenuti čudo u Kani, ali ni odbiti poticaj svoje Majke.

[Ovaj hebrejski idiom] obično pretpostavlja određenu napetost između dvije strane koje imaju suprotne perspektive (Sud 11,12; 1. Kraljevima 17,18; Mk 5,7), iako ne uvijek (2 Ljet 35,21). Kada se idiom koristi kao odgovor na nečiji zahtjev … govornik ponekad kapitulira pred izraženom voljom drugoga (2 Kr 3,13), a ponekad ne (2 Sam 16,10). Evo… Isus udovoljava Marijinom zahtjevu, a čini se da je i sama Marija potpuno uvjerena da će Isus pozitivno odgovoriti na njezinu molbu. Zapravo, Isus ne bi želio pokrenuti čudo u Kani, ali ni odbiti poticaj svoje Majke.

Ovo je bio prvi Marijin javni čin zagovaranja u ime Božjeg naroda, djelo koje nastavlja činiti za svu svoju djecu u Crkvi.

Dakle, zašto je Marija, toliko zaokupljena detaljima vjenčanja, potaknuta očekivati ​​da će Isusovo čudo riješiti ovaj problem? Ne znamo zasigurno, ali moramo se zapitati je li se, dok je sudjelovala u svadbenim svečanostima sa svojim Sinom nazočnim, prisjetila da je i Njegovo djelo, budući da je Božji Sin, trebalo biti prisutnost od krvi i mesa Zaručnika Božjem narodu. Tijekom duge povijesti Židova, Bog je izrazio svoj savezni odnos s njima kao “brak”. U Postanku, brak Adama i Eve bio je razbijen grijehom. Nažalost, Božji savez s njegovim narodom također je bio jako narušen grijehom. Židovi su odbacivali svog voljenog “muža”. Međutim, proroci su prorekli obnovu braka. Marija je znala da je Isus rođen da popravi ovaj srušeni savez; On je bio Zaručnik koji će pročistiti Zaručnicu.

Marija je, kao nova Eva, potaknula svog Sina da ispuni svoj poziv u ovom bogato smislenom vjenčanom okruženju. Time je poništila ono što je Eva učinila u vrtu, kada je svog zaručnika navela na grijeh. Ovo je bio prvi Marijin javni čin zagovaranja u ime Božjeg naroda, djelo koje nastavlja činiti za svu svoju djecu u Crkvi. Isus čini čudo, pretvarajući vodu u “najbolje” vino. Da bi to omogućili, sluge su morale poslušati Marijinu naredbu: “Učinite sve što god vam kaže.”

Ovo su posljednje Marijine riječi u Evanđelju. Oni i dalje odzvanjaju kroz stoljeća svima nama koji otkrijemo da naši životi nemaju vina – da živimo na vodi grijeha, besmisla i straha. Zaručnik je došao da sve to preobrazi. Jednostavno trebamo činiti sve što nam On kaže.

Blažena Majko, zahvaljujem ti što se s ljubavlju zalažeš za nas u detaljima naših života koji su nam toliko važni.

Ovo je jedno od starozavjetnih proročanstava u kojem Bog izričito obećava da će biti Zaručnik svoga naroda: „Jer Gospodu se sviđaš u tebi i tvoju zemlju čini svojom zaručnicom. Kao što se mladić oženi djevicom, tvoj će Graditelj oženiti tebe; i kao što se mladoženja raduje svojoj nevjesti, tako će se radovati tebi Bog tvoj.” Cijeli je život Marija slušala ta proročanstva. Je li čudo što je na vjenčanju u Kani bila puna očekivanja što bi njezin Sin mogao učiniti za svoj narod?(Iz 62,1-5)

Oče nebeski, pomozi mi da se danas sjetim da se raduješ zbog nas, svojih ljudi u Crkvi.

U Evanđelju nam sveti Ivan govori da je Isus, kada je pretvorio vodu u vino, “objavio svoju slavu, a učenici su mu počeli vjerovati”. Psalmist nam danas daje riječi koje koristimo dok razmišljamo i hvalimo ne samo ovaj povijesni događaj nego i činjenicu da se u našim novim životima u Kristu nastavlja otkrivati ​​slava Gospodnja – voda našeg života pretvara se u vino milosti i mira, radosti neizrecive. U znak zahvalnosti za ovo čudo, trebali bismo biti spremni učiniti ono što i psalmist kaže: “Proglasite njegova čudesna djela svim narodima.”(Ps 96,1-3, 7-10)

Gospodine Isuse, hvala Ti što dijeliš svoj život sa svojim narodom, Crkvom. Pomozi nam da budemo vjerni upravitelji darova koje si nam dao.

Pitamo li, na praktičan način, što znači da se voda našeg života pretvori u vino, ovaj odlomak iz poslanice sv. Pavla Korinćanima daje nam početak odgovora. Piše o tome kako, kao rezultat našeg krštenja i vjere u Isusa, Duh Sveti izlijeva u nas divne darove koji na zemlji čine Božji vlastiti božanski život. Darovi se, naravno, razlikuju, ali “jedan te isti Duh sve to proizvodi, dijeleći ih pojedinačno svakoj osobi kako želi.” Ovaj Božji život u nama bio je ono što je izgubljeno u vrtu. Zaručnik ga je, počevši od vjenčanja u Kani, došao obnoviti. (1. Kor 12,4-11).