Nacionalni park Mljet obuhvaća sjeverozapadni dio otoka Mljeta, koji se proteže područjem od 5.375 hektara zaštićenog kopna i okolnog mora. To je područje 11. studenoga 1960. godine proglašeno nacionalnim parkom i to kao četvrti nacionalni park Hrvatske, nakon Plitvica, Paklenice i Risnjaka, ali prvo morsko zaštićeno područje odnosno prvi institucionalizirani pokušaj zaštite izvornog ekosustava na Jadranu.

Mljet je uvelike uspio sačuvati svoju prirodnu izvornost i autentičnost zahvaljujući zemljopisnom položaju i činjenici da je udaljen od kopna. More, jaki valovi, morske struje i vjetrovi oblikovali su današnju strukturu mljetskih obala koje obiluju uvalama, spiljama, garmama i stijenama. Otok je nastao uzdizanjem iz mora, pa tvori samo dio kopna od kojega je odvojen. More je oko njegovih obala toplije i slanije nego na sjeveru Jadrana. Zimi je more hladnije samo u dubokim uvalama i Mljetskim jezerima, i to u hladnijim razdobljima. Ljeti je more ugodno toplo za kupanje, a uz samu obalu, u uvalama i osobito u Mljetskim jezerima toplije je 2-3 °C nego na pučini. Za velikih ljetnih vrućina, zbog bujne vegetacije i čistog zraka, i najtopliji su dani ugodni. Te blagodati mora i vegetacije osjećaju se po cijelom otoku. Na Mljetu postoji nekoliko izvora pitke vode te lokvi bočate vode, zvanih blatine, koje su uvrštenjem u ekološku mrežu EU Natura 2000 prepoznate kao važno stanište i na europskom nivou.

Mljet / Foto: np-mljet.hr

To je naš najzeleniji otok, bujne mediteranske vegetacije, bistrog i čistog mora, pitomih uvala, bogatog podmorskog živog svijeta. Tko jednom upozna taj povijesni otok čudesne ljepote i izvorne prirode postaje njegovim zaljubljenikom i rado mu se ponovno vraća. Zbog vrlo blage mediteranske klime i sastava tla, na Mljetu je razvijena bujna vegetacija koja se javlja u dva osnovna oblika: alepski bor (tvori najljepši i najsačuvaniji tip šume na Mediteranu oko Velikog i Malog jezera, sela Goveđari, uvale Pomena, brda Bugari i Gaja, uvale Sutmiholjske i polja Sutmihajla) i vazdazelena šuma hrasta crnike ili česvine (sačuvane na lokacijama: Velika dolina, Valakija, Planjak, Kneže polje, Ivanje polje i Nikin dolac), te antropogeno degradirani oblici vegetacije u koje se ubrajaju makija, garig i kamenjar. Specifična ekološka sredina čija je glavna karakteristika izoliranost i mala površina otočnog ambijenta, te šumovitost i slaba napučenost, omogućuje razvitak brojnih životinjskih vrsta.

Na otoku žive kuna bjelica, kopnena kornjača, sivi puh, bjeloprsi jež, brojne ptice poput škanjca osaša, morskog vranca i šumske sove, invazivne vrste mali indijski mungos i divlja svinja te nekoliko vrsta zmija i guštera.

Pogled na Veliko jezero / Foto: Osvin Pečar/np-mljet.hr

Specifičnost podmorja Jezera su školjkaši koji se zbog pogodnih uvjeta razvijaju u velikom broju. Posebno se isticala zakonom zaštićena plemenita periska (Pinna nobilis), naš najveći školjkaš, ali nju je u posljednje dvije, tri godine napao parazit i u potpunosti je istrijebio. Zaposelnici NP Mljet i stanovnici otoka nadaju se da će se za koju godinu periska ponovno vratiti.

Samo u mljetskim jezerima živi endemska meduza Aurelia relicta, koja se ne može pronaći niti na jednom drugom mjestu na svijetu, a opisana je 2016. godine. Ponekad se može primijetiti na površini, ali se više zadržava u dubljim slojevima mora hraneći se manjim planktonom. Iako je prilično velika i može dostići veličinu i do 55 cm u promjeru, za kupače je posve bezopasna.

Foto: np-mljet.hr

Duhovno i kulturno središte nalazi se na otoku Sveta Marija, u južnom dijelu mljetskog Velikog jezera. Ondje je benediktinski samostan s crkvom sv. Marije. Sagrađen je u vremenu od 1177. do 1198. godine. Benediktinci su najprije na otočiću izgradili samostan, a zatim i crkvu. Crkva je tijekom stoljeća mijenjala izgled pod naletom stilova, renesanse i baroka, ali je centralni dio romanički. Crkva sv. Marije u sklopu samostana jednobrodna je romanička (apulijska) građevina podignuta po uzoru na onu koju su benediktinci imali u Monte Garganu. Pregrađena je i proširena u 16. stoljeću kada je na trijem postavljen grb Gundulića. Romanički je samostan više puta pregrađivan. Današnja je zgrada dvokatna renesansna građevina koju s dvije strane omeđuje dvorište, a glavni trakt, prema dvorištu, ima arkadni hodnik. Na jugoistočnom je uglu izgrađena obrambena kula pa sve građevine, uključujući i crkvu, čine obrambenu cjelinu. Samostan je također preuređen u renesansi, tako da s crkvom tvori jedinstven sklop.

Otok Sv. Marija / Foto: np-mljet.hr

Otok Sv. Marija / Foto: np-mljet.hr

Spomenimo i naselje Polače, naselje najstarijeg datuma jer datira još iz grčkog i ilirskog razdoblja. U naselju se danas može vidjeti mnoštvo građevina iz rimskog razdoblja. Oko 1830. godine Polače naseljavaju obitelji Dabelić i Nodilo te se ono u drugoj polovici XX. stoljeća naglo širi uz obalu. Naselje se smjestilo na zidinama kasnoantičke palače po kojoj je i dobilo ime, a u njemu živi oko 140 stanovnika. Naselje i luka se nalaze u jednom od najvećih i najsigurnijih zaljeva naše obale, a pred njim su otočići Tajnik, Ovrata, Kobrava i Moračnik. Zbog izrazito sigurnog veza tu se preko zime znaju zakloniti teretni brodovi a tijekom ljeta je zaljev pun jahti i jedrenjaka.

Mljet / Polače / Foto: np-mljet.hr

Cijelu emisiju Zeleni biseri Hrvatske i razgovor s ravnateljem Javne ustanove „Nacionalni park Mljet“ Ivanom Sršenom poslušajte ovdje: