2 Sam 12, 1-7a.10-17

U one dane: Gospodin posla proroka Natana k Davidu. On uđe k njemu i reče mu:

»U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. Bogati imaše ovaca i goveda u obilju.«

»A siromah nemaše ništa osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je, i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala je na njegovu krilu: bila mu je kao kći. I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.«

Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: »Tako mi živoga Gospoda, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!«

Tada Natan reče Davidu: »Ti si taj čovjek! Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ‘Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’ Ovako govori Gospodin: ‘Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!’«

Tada David reče Natanu: »Sagriješio sam protiv Gospodina!« A Natan odvrati Davidu: »Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. Ali jer si tim djelom prezreo Gospodina, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!«

Potom Natan ode kući.

A Gospodin udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu, i ono se teško razbolje. David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.