“Otac Damien de Veuster prekrasan je belgijski svetac. Cijeli njegov život je metafora za ono najljepše, najkristolikije i najplemenitije što može ponuditi jedan katolički svećenik i što je kroz povijest iznova i iznova rađala kršćanska Europa”, podsjetila je nedavno na svom Facebooku Nikolina Nakić.

“Kad današnji ‘napredni’ i ‘plemeniti’ umovi krenu raspravljati o eutanaziji, sve što bi na to trebala reći Katolička Crkva može stati u dvije riječi: ‘Otac Damien’. Nasuprot riječi ‘kraj’ staviti riječ – ‘nada’.

U jednom od svojih najvećih antikršćanskih izljeva Friedrich Nietzsche izjavio je da “milosrđe prema svima onima koji su neuspješni i slabi zapravo šteti čovjeku više od ijednog poroka.” Za ovog njemačkog filozofa znao je cijeli svijet, no u isto vrijeme na zemlji je živio nepoznati belgijski misionar koji se javio kao dobrovoljac za dušobrižništvo kolonije gubavaca na otoku Molokai.

Život za druge

Kada je o. Damien došao na otok, naišao je na desakraliziranu crkvicu i gubavce u jadnom stanju – depresivne, alkoholizirane, napuštene i, prije svega, beznadne.

Prvo je obnovio crkvicu, a onda ljude. Tim redom.

Pružao im je medicinsku njegu, radio i živio s njima, gradio im kuće. Pokrenuo je proizvodnju na farmi i osnovao školu. Prije njegovog dolaska vladalo je bezakonje i nemoral. Postupno je zajednica počela živjeti sređenim životom. Sagradio je crkvu i utemeljio župu sv. Filomene, zaštitnice ljudi u teškim, gotovo bezizlaznim situacijama.

Ustanovio je neprekinuto klanjanje pred Presvetim na otoku. Tako su njegovi gubavci trajno i neprekinuto mogli gledati u Sveto Lice, prekrasno lice Trpećega, koje je isto tako jednom bilo nagrđeno.

Konačno je i on obolio od gube 1885., napisavši bratu kako je postao gubavac među gubavcima kako bi sve predao Isusu Kristu. Umro je 1889. U svom krajnjem činu predanja najbjednijima i najnapuštenijima ponudio je ono što samo Krist može dati: nadu.

I njegovo se drago sveto lice izobličilo od strašne bolesti, no upravo je to lice odraz onoga Svetog Lica koje su tako vjerno promatrali na otoku Molokai. Baš je to lice pravo lice moje Crkve o kojem nikad nećemo čitati na naslovnicama, no to ne znači da je manje stvarno.

Lice ljubavi.”

Dodajmo ovome da su posmrtni ostaci oca Damiena s Havaja u Belgiju preneseni 1936. Pokopan je u samostanu u Leuvenu, koji je postao mjesto hodočašća. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1995., a papa Benedikt XVI. svetim 2009. godine.