Božić govori o poniznosti, Božić govori da se i danas Bog rađa i da ga je moguće susresti, da ga je moguće upoznati. Ako tražiš gdje je to, on je tamo gdje ga najmanje očekuješ da ćeš ga susresti, piše hercegovački franjevac iz Franjevačkog samostana i crkve Bezgrješnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi, fra Alen Pajić u svom promišljanju objavljenom na web stranici ofm.dubrava.hr.

Tamo gdje su odbačeni, siromašni, prezreni, na rubu egzistencije. Bog je ondje gdje je ponizni čovjek. Da bi ga čovjek upoznao, mora se poniziti. Mora priznati svoj grijeh.

Ta sam je rekao: „Ja sam u vama i vi u meni. (Iv 14, 20)“. I dalje kaže: „Što god učiniste jednom od onih najmanjih, meni učiniste.“ Zato, upitaj se kako se odnosiš prema drugome, jer u njemu je Bog. Kako se odnosiš prema samome sebi? Jer i u tebi je Bog. Bog je došao zbog tebe! Da živiš. Bog je postao čovjekom da bi čovjeku dao puninu života. Tko danas traži Boga, naći će ga u jaslama.

Bog se do te mjere ponizio da ga je nemoguće prepoznati

Rodio se tamo jer ga je njegovo stvorenje odbacilo. Kako se to moglo dogoditi baš Bogu? Mnogi su ga iščekivali i nadali se da će doći u slavi, a ipak, on je došao neprimjetno, ponizno. Došao je u štalici. Tako se ispuni evanđeoska riječ: „K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.“ Premda u kući Božjoj ima mjesta za sve, ipak u ljudskom srcu ne bijaše mjesta za Boga. Onaj koji sve pokreće i drži primoran je doći na svijet u jaslama. Stvorenje nije prepoznalo Stvoritelja. Bog se do te mjere ponizio da ga je nemoguće prepoznati. Unatoč tome, Bog nije odbacio svoje stvorenje, nego ga, štoviše, ljubi do smrti na križu. Razmišljajući o Kristu Fulton Sheen će reći „da čovjek koji dolazi na ovaj svijet dolazi da u njemu živi, dok Isus dolazi da umre. U slučaju Krista prvo je bila smrt, a onda Njegov život.“

Unatoč grijehu, ja ću te ljubiti. Jer, stvoren si za Mene

Božić nam govori da smo rođeni za više. On je položio život za nas, stoga smo stvoreni za Njega. Stvoreni smo za sreću. Bogu nismo nevažni. On ti govori: iako si se udaljio od mene, ja neću od tebe. Ja ću te tražiti sve dok te ne nađem. Kao i Adama. Adame, gdje si? Unatoč grijehu, ja ću te ljubiti. Jer, stvoren si za Mene. Ne samo da sam jednom došao, dolazim ti svakodnevno. Po Euharistiji, po rukama svećenika i po svetim sakramentima.

Koje li milosti da se Bog udostojao poniziti da bi čovjeka uzvisio

Ovo je dan koji je promijenio povijest, ali ne samo povijest, nego i čovjeka. Dan kada je čovjek zadobio ono što je oduvijek tražio. Nevidljivi Bog u Isusu Kristu postao je vidljiv i čovjeku donio spasenje. Neshvatljivi posta shvatljiv. Veliki posta malen da bi maleni postali veliki. Besmrtni posta smrtan. Netjelesni tjelesan. Bogati siromašan, da bi siromašni postao bogat. Riječ tijelom postade i nastani se među nama. Koje li milosti da se Bog udostojao poniziti da bi čovjeka uzvisio. Ne dođe prije čovjek Bogu nego Bog dođe čovjeku. Dođe mu da ga spasi.

Ovo je znak: naći ćete dijete što je povijeno u pelene i leži u jaslama. To govori o veličini Stvoritelja. Betlehem, jaslice, mjesto gdje se nalaze životinje, mjesto je Božjeg rođenja. Premda tu ne bijaše ljepote ni sjaja, ipak se Bog udostojao unići u svijet na pomalo neshvatljiv način. Mjesto gdje prebivaju životinje postalo je Svetište. Štoviše, to mjesto postalo je mjesto susreta Boga i čovjeka. Tu Stvoritelj dodiruje svoje stvorenje i grli ga. Stoga tko ljubi Dijete spašava se.