Evanđelist Ivan koristi vrlo zanimljiv glagol kako bi opisao ono što se dogodilo u Betlehemu prilikom Isusovog rođenja. Taj grčki glagol (skēnoō) mi smo preveli „nastani se“, ali doslovan prijevod bi bio „ušatori se“.Što nama danas znači riječ „šator“?Apsolutno ništa, eventualno nam je asocijacija na skaute ili neko kampiranje. Međutim, židovskom slušateljstvu tog vremena izraz „šator“ je predstavljao puno više nego li nama. Naime, od samih početka izraelske povijesti šator je prisutan u njihovim životima. Prema Bibliji, već je Noa stanovao pod šatorom. Izraleci su bili nomadi koji su živjeli pod šatorima, a kad su kasnije, izašavši iz egipatskog ropstva lutali po pustnji, šatori su bili njihovo boravište.

U tom vremenu Bog daje upute Mojsiju da zajedno s narodom napravi svetište kako bi Bog mogao biti uvijek bliz svom narodu. I što izrađuju? Pokretni hram koji se zvao „Šator sastanka“, a u njemu se nalazilo „Svetište nad svetinjama“ gdje je Bog prebivao. Kasnije se i izgrađeni hram u Jeruzalemu nazivao Šatorom Božjim među ljudima. A u najsvetiji dio toga „šatora“ mogao je ulaziti samo svećenik, i to jednom godišnje kako bi prinio žrtvu za oproštenje grijeha. Ukratko, u Starom Zavjetu izraz „šator“ je bila asocijacija za Božju prisutnost.

Budući da sad znamo što je izraleskom narodu značila ova riječ i koliko važno teološko značenje je sadržavala, onda nas i ne čudi da evanđelist Ivan koristi baš ovaj glagol kako bi prikazao Isusovo utjelovljenje u Novom zavjetu. On koristi tu sliku, ali donosi i jednu veliku novost! Ivan poručuje svojem slušateljstvu da se Bog više ne nalazi u materijalnom šatoru, nego u osobi Isusa Krista koji je razapeo svoj šator u nama. Onaj Bog kojem je svećenik samo jednom godišnje ulazio u hram, sada je postao Bog u našem srcu, a svatko od nas je dobio priliku biti taj „svećenik“ koji ima slobodan pristup Bogu.

Nomadi s početka priče su se morali seliti u potrazi za boljim uvjetima i podizati svoje šatore. Isus se jednom zauvijek ušatorio u/među nama. Ostao je vječno prisutan na zemlji, uz nas. A dokaz za to su nam i sakramenti u kojima ga možemo susresti na realan način. Ostaje s nama zauvijek, a ostati s nekim zauvijek, nije li to znak ogromne ljubavi? Jedan naš pjevač pjeva: „Kad žena zavoli ima oči djeteta i na sve pristaje bez puno pitanja“. Mi kršćani pak možemo reći: „Kad Bog zavoli, uzme lik djeteta i na sve pristaje bez puno pitanja“. Svima želim blagoslovljeno Božje ušatorenje u vašim životima!