Betlehemska zvijezda obično je prikazana kao nepogrešiv znak na nebu; veliki, sjajni nebeski svjetionik, koji vodi mudrace do novorođenog Krista. Ali taj moćni svjetionik nije Betlehemska zvijezda koju opisuje Matejevo evanđelje.
Pitanja poput ovoga suviše su poznata nama iz osoblja Vatikanskog astronomskog opservatorija. Moguće je ozbiljno proučavati Betlehemsku zvijezdu. 2014. na Sveučilištu u Groningenu održana je značajna konferencija o Zvijezdi. Ali pitanja o Zvijezdi često se odnose na ono što mi ljudi želimo vidjeti na nebu, a ne na ono što je netko zapravo vidio, piše Christopher M. Graney s portala Aleteia.
Što znamo o Betlehemskoj zvijezdi?
Betlehemska zvijezda obično je prikazana kao na donjoj fotografiji: nepogrešiv znak na nebu; veliki, sjajni nebeski svjetionik, koji vodi mudrace do novorođenog Krista.
Ali taj moćni svjetionik nije Betlehemska zvijezda koju opisuje Matejevo evanđelje. Matej nam govori da su mudraci stigli u Jeruzalem, pitajući za novorođenog kralja. “Vidjeli smo njegovu zvijezdu”, rekli su, “u usponu” (“na istoku” je drugi prijevod). Ova vijest uznemirila je Heroda, koji je “tajno pozvao mudrace i od njih saznao vrijeme kada se zvijezda pojavila”.
Herod ne bi morao pitati kad se na nebu pojavio očiti, svijetli objekt. Svi bi znali. O tome bi se razgovaralo u Jeruzalemu. Te slike “nebeskog svjetionika” koje svi poznajemo, bilo da su u drevnim pjesmama, u prekrasnim vitrajima, ili čak u ljepljivim plastičnim osvijetljenim jaslicama, suprotne su onome što nam Matej govori o Zvijezdi. Riječ je o zvijezdi koju želimo da mudraci vide na nebu.
Matej nam govori da je zvijezda koju su oni zapravo vidjeli bila nešto što je Herodu i njegovim znanstvenicima potpuno promaklo. Ali to je također bilo nešto što je Herod zapravo mogao vidjeti i shvatiti. Inače bi odbacio mudrace kao luđake – ili bi ih, budući da je bio takva osoba, ubio zbog pokretanja “lažnih vijesti” o novom kralju.
Astronomi su vrlo upoznati sa stvarima na nebu koje nitko drugi ne vidi dok ne istaknemo te stvari:
“Oh, tu je Saturn”, kažemo. “Saturn?” dolazi odgovor: „Kako to znaš? Izgleda samo kao zvijezda. Nikad to ne bih ni primijetio.”
“Pogledajte razliku u boji između Arcturusa, Vege i Antaresa”, primjećujemo. “Nikad nisam primijetio da zvijezde imaju boje”, odgovaramo.
Što nam astronomi govore o Zvijezdi?
Dakle, što je bila ta Betlehemska zvijezda koju su samo mudraci primijetili? Konferencija u Groningenu, održana kao odgovor na rad astronoma sa Sveučilišta Rutgers, Michaela Molnara, raspravljala je o tome. Molnar je, pažljivo promatrajući ideje astrologa u vrijeme Kristova rođenja, tvrdio da je Zvijezda određeni raspored objekata Sunčevog sustava na nebu koji bi tim astrolozima bio značajan (vidi sliku dolje). Za školovanog astrologa taj je raspored odgovarao kraljevskom rođenju u Judeji. Prosječnom čovjeku to ništa nije značilo. Zvijezda bi prošla nezapaženo, osim ako je nije istaknuo netko od mudraca.
Astronom sa Sveučilišta Rutgers Michael Molnar predložio je da je Betlehemska zvijezda raspored sunca, mjeseca i planeta koji se dogodio 17. travnja 6. pr. Kr. Prema Molnaru: astrološka misao tog vremena protumačila bi Jupiter i mjesec koji se zajedno dižu na istoku u zoru, izvan sunčeve svjetlosti, kao “zaista nevjerojatan” kraljevski predznak, dodatno podržan od strane drugih planeta povoljno smješten u blizini; a ovaj raspored usredotočen na zviježđe Ovna povezao ga je s Judejom. Ovu simulaciju aranžmana od 17. travnja, gledano iz Jeruzalema, autor je napravio pomoću aplikacije Stellarium planetarium. Zelena vodoravna linija je istočni horizont, zlatna linija je put sunca kroz zvijezde (označava zodijak), a plava linija je nebeski ekvator. Međutim, samo su određeni detalji oni koji čine ovaj raspored znakovitim prema antičkom mišljenju. Ništa se na tom nebu od 17. travnja prosječnom čovjeku ne bi činilo neobičnim. Samo bi Venera i Saturn bili lako vidljivi slučajnom promatranju. Zapravo, uočljiviji rasporedi planeta i mjeseca vidljivi su 2021. godine, na večernjem nebu tijekom posljednjih nekoliko mjeseci.
Zanimljiva pitanja postavljena Vatikanskom opservatoriju
Vatikanski opservatorij nije bio dio konferencije Groningenske zvijezde Betlehema. Papini teleskopi obavljaju obična astronomska istraživanja (iako, kao što smo vatikanski astronom fra Paul Gabor, S.J. i ja nedavno raspravljali ovdje u Aleteii, “obično” u zvjezdarnici može biti “izvanredno”!). Ipak, mi smo imali vlastito iskustvo s vrstom nebeskog uređenja koje opisuje Molnar.
2017. dobili smo pitanja poput onoga na početku ovog članka, ali ne o Betlehemskoj zvijezdi. Neki su ljudi željeli znati zašto Vatikanski opservatorij ne obraća pažnju na nebeski aranžman koji će se dogoditi 23. rujna te godine. Razni internetski izvori govorili su kako će tog datuma nebesa biti raspoređena u prikazu Otkrivenja 12:
Na nebu se pojavi veliki znak, žena odjevena u sunce, s mjesecom pod nogama, a na glavi joj kruna od dvanaest zvijezda.
Tog dana sunce bi bilo u zodijačkom zviježđu Djevice, mjesec u podnožju Djevice, a “devet” zvijezda zodijačkog sazviježđa Lav, plus tri planeta (Merkur, Venera i Mars), bili bi na čelu Djevice — a time i žene u Otkrivenju 12. Ovo je trebao biti jedinstveni nebeski događaj koji će, poput Betlehemske zvijezde, navijestiti velike događaje. Poput Molnarove verzije Zvijezde, većina ljudi to ne bi primijetila. Doista, bilo bi gotovo nevidljivo.
Kao odgovor na pitanja, napisao sam post za blog Sacred Space Astronomy/Catholic Astronomer na www.vaticanobservatory.org. U postu pod nazivom “Biblijski znakovi na nebu? 23. rujna 2017.“, pokazao sam kako zbog pravilnih gibanja objekata Sunčevog sustava ovaj nebeski raspored nije bio jedinstven. Slični su se pojavili na rujanskom nebu u prošlosti. To očito nije najavljivalo velike događaje.
“Biblijski znakovi” postali su najčitaniji post u Sacred Space Astronomy. Postala je najposjećenija stranica na bilo kojoj web stranici Vatikanske zvjezdarnice. Više od četiri godine kasnije, i dalje je često među posjećenijim stranicama na www.vaticanobservatory.org tijekom određenog tjedna. Mi ljudi volimo čitati o velikim znakovima na nebu.
Ta ljubav se ne prevodi u ljubav prema učenju o samoj astronomiji – o onome što zapravo vidimo na nebu. U suštini nitko od ogromne gomile posjetitelja koji su došli čitati “Biblijske znakove” nije ostao da prati astronomski sadržaj na našoj web stranici. Jao, ova izvanredna činjenica sugerira koliko je privlačnija ideja velikih znakova u usporedbi sa stvarnošću znanosti, obične astronomije. To je šteta. Kad bismo svi imali više znanja o običnoj astronomiji – uključujući i najobičniju astronomiju o tome kako i zašto se kreću planeti kroz zodijak (koje ljudi mogu vidjeti golim okom) – onda bi nas sve možda manje uvjeravalo navijanje gore internetske priče o znakovima na nebu.
No, kako jest, ideja o moćnoj Betlehemskoj zvijezdi koja nagoviještava novorođenog kralja zasigurno će ostati popularna, unatoč znanstvenim konferencijama i Matejevu evanđelju – a mi ćemo zasigurno nastaviti dobivati pitanja o “traženju Betlehemske zvijezde” u vatikanskoj zvjezdarnici. Siguran sam da bi to i mudraci razumjeli.