U domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi ima više djece nego što to dozvoljavaju njihovi kapaciteti. Naime, nakon tragičnog slučaja u Pagu i smrti djevojčice u Novoj Gradišci, povećan je pritisak centara za socijalnu skrb za hitan smještaj djece koja su izdvojena iz problematičnih obitelji. S obzirom da u Hrvatskoj kronično nedostaje udomitelja koji su svakako bolje rješenje za djecu od institucionalne skrbi, ona završavaju u domovima za nezbrinutu djecu. Zašto je udomiteljstvo tako slabo razvijeno u Hrvatskoj, što donose nove izmjene Zakona o udomiteljstvu, jesu li prihvaćeni glavni zahtjevi udomitelja, može li i Crkva više učiniti u poticanju udomiteljstva među vjerničkom populacijom? To su neka od pitanja na koja su u Argumentima pokušale odgovoriti ravnateljica Dječjeg doma Zagreb Jasna Ćurković Kelava, Marija Barilić, ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Bernarda Nada Furjan, dugogodišnja udomiteljica i predsjednica varaždinske udruge udomitelja "Zipka".
Marija Barilić istaknula je kako je udomiteljstvo iznimno plemeniti poziv te da uskoro kreću s nacionalnom kampanjom u cilju poticanja udomljavanja djece jer je to puno bolja alternativa za njih od institucionalne skrbi. Pojasnila je da pad broja udomitelja nije samo hrvatski fenomen nego je to slučaj i u drugim zemljama s razvijenim udomiteljstvom. Kao razlog nedovoljnog interesa navela je današnji način života i okrenutost ljudi prema sebi. Priznaje da je nedovoljan broj udomitelja vjerojatno rezultat i nedovoljnog angažmana mjerodavnih institucija i nedovoljne podrške udomiteljima. Stoga se i krenulo u izmjene Zakona o udomiteljstvu koji je trenutno u saborskoj proceduri i kojim su bitno povećane naknade za udomitelje i to za 60 posto, kao i iznosi opskrbina (novac koji država isplaćuje za pokrivanje troškova života djeteta) koje će se povećati za 20 do 42 posto. Uvodi se i psihosocijalna pomoć i podrška za udomitelje i to kroz mobilne timove koji će dolaziti u udomiteljske obitelji.
Udomiteljstvo je iznimno plemeniti poziv te uskoro kreće nacionalna kampanja s ciljem poticanja udomljavanja djece jer je to puno bolja alternativa za njih od institucionalne skrbi.
Jasna Ćurković Kelava istaknula je da djeca predugo ostaju u institucijama i da im oni u domovima mogu pružiti materijalnu i stručnu pomoć, ali ne mogu zamijeniti obitelj te da je udomiteljstvo daleko bolja alternativa za tu djecu koja su često traumatizirana i zlostavljana. Napomenula je da toj djeci kao i svakoj treba obitelj, ljubav, netko s kim se mogu povezati. Komentirajući Zakon o udomiteljstvu, Ćurković Kelava je rekla on mora biti “živo tkivo” koji će pratiti potrebe udomitelja. Pozvala je sve one koji razmišljaju o udomiteljstvu da im se jave te apelirala i na Crkvu, odnosno biskupe i župnike da im pomognu kod motiviranja obitelji za udomljavanjem djece.
Zakon o udomiteljstvu mora biti “živo tkivo” koji će pratiti potrebe udomitelja.
Bernarda Nada Furjan podsjetila je kako je Sveti Josip bio prvi udomitelj i da se i mi ostali moramo ugledati na njega. Stoga je pozvala sve kršćanske obitelji koje imaju mogućnosti da razmisle o udomljavanju barem jednog djeteta, da barem pokušaju, jer ako ikome više treba ljubav i pomoć onda treba toj zanemarenoj i često zlostavljanoj djeci. Rekla je kako su ta djeca obogatila njezin život unatoč svim poteškoćama s kojima se u praksi susreću te da kroz njih cijeli život uči. “Odškrinite svoje srce i obratite se za pomoć i savjet u našu udrugu, mi ćemo vas kao udomitelji najbolje savjetovati”, poručila je ta udomiteljica koja je dobila i nagradu za životno djelo za izuzetne uspjehe u promicanju i obavljanju udomiteljstva.
“Sveti Josip je bio prvi udomitelj i mi se ostali moramo ugledati na njega. Ako ikome više treba ljubav i pomoć onda treba toj zanemarenoj i često zlostavljanoj djeci”.