Trakošćan je nastao krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini. Prema legendi Trakošćan je svoje ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori, da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima. “Prvi poznati pisani vlasnici bili su grofovi Celjski, da bi u 16. st. dvorac i cijeli lokalitet preuzeli grofovi Drašković”, rekao je ravnatelj Muzeja Dvor Trakošćan Adam Pintarić. Naime, za učinjene usluge kralj Maximilijan dodijelio je vlastelinstvo Juraju Draškoviću (1525.-1587.), najprije osobno, a potom na nasljedno uživanje.

Dvorac Trakošćan / Foto: trakošćan.hr

U razdoblju procvata izgradnje dvoraca u Hrvatskom zagorju, u drugoj polovici 18. st., dolazi do napuštanja Trakošćana. Zapušten, počinje naglo propadati, pa se tek polovinom 19. st., obitelj ponovno zanima za svoj titularni grad, u duhu novog vremena, romantičnog povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. U tom duhu Draškovići obnavljaju dvorac rezidenciju, a parkovni okoliš u romantičarski perivoj. Iduće generacije povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. kad se iseljavaju u Austriju. Ubrzo nakon toga dvorac je nacionaliziran.

Adam Pintarić i Diana Tikvić

Država je prepoznala da je to vrijedna baština koju treba zaštiti, pa je dvorac već 1953. registriran kao kulturna baština, a već 1954. prva ustanova – Muzej, koji skrbi o cijelom lokalitetu. “Zahvaljujući toj činjenici dvorac je sa svim okolišem kako mi Bednjančani znamo reći nujlijepši kemauček svieta odnosno najljepši komadić svijeta”, istaknuo je Pintarić i naglasio da je Trakošćan kao takav poznat ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.

Neposredna okolica dvorca oblikovana je kao pejzažni park u kojem jezero, livade, drveće i drugo raslinje čine skladnu hortikulturnu cjelinu. Perivoj se dijelom razvio iz autohtone šume hrasta kitnjaka i običnog graba, a u njemu su posađene i različite egzotične vrste drveća.

Osobito i prepoznatljivo obilježje Trakošćanu daje veliko umjetno jezero, dugo oko kilometar i pol, površine oko 17 hektara te dubine oko 2,5 metra. Voda se ljeti ugrije i do 22° Celzijevih. Tijekom zimskih mjeseci površina jezera se zaleđuje, a led se zna zadržati dulje vrijeme.

Jezero Trakošćan / Foto: Diana Tikvić

Od samog nastanka jezero je imalo dvojaku funkciju – gospodarsku, kao ribnjak i estetsku, kao dekorativni element uobičajen u romantičarskoj parkovnoj arhitekturi. Uz samo jezero uređene su pješačke staze, koje taj prostor pretvaraju u jedinstveno šetalište.

“Na stazi oko Trakošćanskog jezera uređena je poučna staza koja pruža uvid u prirodne vrijednosti park-šume Trakošćan i okolnog područja. Dužine je 5 km, a može se razgledati uz laganu šetnju za otprilike 2 sata. Ako se nekome jako žuri, stazu može prijeći i za sat vremena”, rekao je ravnatelj muzeja Trakošćan Adam Pintarić. Na stazi se nalazi 20 poučnih točaka, kao i ribarska kućica koja je uređena kao info-točka namijenjena predahu za vrijeme šetnje.

Jezero Trakošćan, staza / Foto: Diana Tikvić

“Jezerom se može voziti i pedalinama, što je nekim posjetiteljima jako zanimljivo, ali to ima i svoje prirodne elemente”, ističe Pintarić. Kaže da se vožnjom pedalinama ubacuje zrak pa se voda obogaćuje. Mi smo jedno vrijeme inzistirali da vožnja bude tradicionalnim, drvenim čamcima, ali za to nažalost nije bilo interesa”, kaže ravnatelj Muzeja dodajući kroz smijeh da je veslanje ipak vještina koja se pomalo zaboravlja.

U jezeru se znaju naći somovi koji su i do dva metra dugački i stotinjak kilograma teški, a na području Park šume obitava i divljač poput srna i divljih svinja, mogu se vidjeti divlje patke, čaplje i daždevnjaci, koji su indikator čistog i netaknutog okoliša, objašnjava nam naš sugovornik.

Jezero Trakošćan / Foto: Diana Tikvić

Od veljače  2021. godine intenzivno se govori čišćenju jezera Trakošćan, odnosno ispuštanju vode i čišćenju od mulja, a ovih dana se intenzivno radi na tome. Naime, dubina jezera je otprilike 5 metara, a zbog mulja na nekim je mjestima dubina manja od metra. Ako se ovo čišćenje ne obavi – riba bi uginula, a prepoznatljivi prirodni i kulturni biser Hrvatskog zagorja bi bio nepovratno devastiran. Ovo će biti prvo čišćenje jezera, koje ima status kulturnog dobra, od mulja i sedimenta nakon dugih 60 godina, a radi se zbog poboljšanja kvalitete vode i zaštite biljnih i životinjskih vrsta. Nekada se jezero čistilo svakih nekoliko godina, no nakon Drugog svjetskog rata prestalo se s redovnim uklanjanjem mulja i posljednje je obavljeno šezdesetih godina prošlog stoljeća.

To znači da će Park šuma Trakošćan idućih otprilike godinu dana biti bez jezera, s brojnim strojevima, ali ipak dostupna posjetiteljima za šetnju.

Cijelu emisiju Zeleni biseri Hrvatske poslušajte ovdje: