Rođen je bez lijeve podlaktice, no ta činjenica ga nikad nije spriječila da nauči raditi sve ono što ga je zanimalo kroz život nego ga je još više motivirala da se trudi i uspije. Ivan je završio klasičnu gimnaziju, a nakon toga i kineziološki fakultet s taekwondom kao specijalizacijom, javlja Radio postaja Mir Međugorje.

Obitelj mu je uvijek bila velika potpora kroz život stoga kaže da roditeljima duguje puno toga, ali i svoje četiri sestre i dva brata.

Za velike rezultate svakako je potrebno ogromno odricanje, trud i rad i predivno je kad dođe potvrda tog rada kao što je došla Ivanu. Uz naporne treninge i dalje sve stiže jer se trudi ne trošiti vrijeme u ludo. Ovaj izuzetni mladić otkrio je kako, uz dobru organizaciju i posložene prioritete, stigne trenirati dva puta dnevno, piti kavu s prijateljima, otići s djevojkom u kino, ali ono što mu je definitivno gubljenje vremena je gledanje televizije koju – godišnje – gleda svega 5 ili 6 sati.

Rođen je bez lijeve podlaktice, no ta činjenica ga nikad nije spriječila da nauči raditi sve što ga je zanimalo u životu

U svojim razgovorima Ivan često ističe važnost vjere u svom životu jer kako kaže kad je duh jak onda i tijelo sve može. Prije svake borbe se prekrsti, ne zbog nekog rituala već istinskog ponosa što je vjernik, te zamoli Boga za snagu. Otkrio nam je i kako mu je majka prije natjecanja uvijek šivala škapulare u kimono, ali i bez obzira na sport, uvijek je bio duhovno jak, posebice kad je najviše trebalo u životu stisnuti.

Osim sportskih želja, Ivan kaže kako bi se i na privatnom planu jednom htio ostvariti jer smatra da, pored sporta, čovjek treba težiti i drugim stvarima koje ga ispunjavaju jer je svjestan da njegova sportska karijera neće trajati vječno. Ono što mu je najvažnije je njegova obitelj i ljudi kojima je okružen.