Aleksandra Milković je izvršna direktorica Udruge osoba s invaliditetom sisačko-moslavačke županije, predsjednica Hrvatskog saveza udruga “Osice” i članica povjerenstva Hrvatske Vlade za osobe s invaliditetom. Ona je i majka Frana, dječaka s poteškoćama.

Aleksandra Milković oduvijek je htjela biti novinar. Radila je dvadeset godina u novinarstvu, ali spletom okolnosti morala je napustiti taj, a novi poziv pronašla je u Udruzi osoba s invaliditetom.

“Drugo dijete koje sam rodila dijete je s poteškoćama u razvoju. Danas je to mladić od dvadeset godina sa sedam dijagnoza. Još 2003. pratila sam rad udruge jer je i Frane bio član, ali krajem 2012. spletom okolnosti odlučila sam napustiti novinarstvo. Upravo su me tada pozvali iz udruge da profesionalno preuzmem. U civilnom društvu sam već osam godina.

Čovjek najbolje radi ono što živi! Svoj posao shvaćam kao poziv.

“Moje novinarsko iskustvo dobro mi dođe u komunikaciji, zalaganju i zagovaranju u borbi za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom s posebnim naglaskom na djecu s teškoćama u razvoju. To je i bio razlog što smo mimo svih saveza koji trenutno postoje u Republici Hrvatskoj, odlučili osnovati svoj savez “Osice” koji je orijentiran na rješavanje problema djece s teškoćama u razvoja. Iza nas su mnoge borbe i zagovaranja.

Najbolji smo zagovaratelji onoga života koji samo živimo!

S ponosom ističemo da smo se dvije godine borili za spinerazu, besplatan kisik, za očuvanje statusa roditelja njegovatelja, statusa za osobnu invalidninu.

Senzorna integracija i Soba Čuda

O uslugama koje nude djeci s teškoćama u razvoju naša gošća istaknula je da su kroz udrugu počeli rješavati probleme koje su kao roditelji imali na “terenu”. “Do potresa smo imali jedan kabinet radne terapije u Sisku i jedan u Petrinju, a danas su sva tri kabineta u Petrinji. Ostali smo u potresu u prosincu bez novog prostora u kojem smo uz radnu terapiju u Sisku uspostavili prvu terapiju senzorne integracije koja se nametnula potrebama roditelja zato što je senzorna integracija bila dostupna jedino u centrima u Zagrebu što je iziskivao veliki napor roditeljima i djeci, ali i veliki financijski trošak. Uz pomoć donacija izgradili smo prekrasnu senzornu sobu koju smo nazvali Soba čuda i otvorili je 2016. te u njoj uživali četiri godine. Zbog potresa, nažalost, trenutno ta zgrada čeka svoje rušenje”, rekla je Milković.

Izazovi

“U vrijeme prije potresa imali smo nekoliko radnih cjelina. Glavni objekt i središte udruge u Petrinji zove se “Mala kuća”, zatim imamo “Sobu čuda”, nakon toga imali smo prostor za naše lončarske radove koja se zvala “Glinena priča” na trgu u Petrinji.”

Bilo bi lijepo imati potporu države, a ne samo se oslanjati na donacije.

“Uspjeli smo napraviti prvo lončarsko kolo u Hrvatskoj koje je bilo prilagođeno za korištenje osobi s invaliditetom. Da može u invalidskim kolicima lijepo raditi na lončarskom kolu”, naglasila je Aleksandra Milković.

“Iskoristila bih ovo gostovanje da zahvalim svim roditeljima koji su sa svojom djecom u posljednjih nekoliko godina izlazili na Markov trg i u Savsku ispred Ministarstva, gdje smo se na taj način pokušali izboriti za neka prava jer drugačije nije išlo. Mislim da smo zaslužili da imamo barem neki središnji državni ured kao što postoji ured za demografiju treba znati i biti upućen u mnogobrojne pravilnike i propise, zakone i birokratske zahtjeve čime se otežava naš rad.  Teško će nas država shvatiti ako nismo ujedinjeni i složni”, zaključila je naša današnja gošća.

Ovo zanimljivo gostovanje možete pogledati niže:

Novi valovi dobrote