Dn 7, 2-14

Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. Četiri goleme zvijeri iziđoše iz mora, svaka drukčija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje. Kad eno druga zvijer: gle, sasvim drukčija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: »Ustani, nažderi se mesa!« Gledah dalje, i evo: treća zvijer kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je vlast. Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta zvijer, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih zvijeri i imaše deset rogova. Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iskorijeniše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje, i usta koja govorahu velike hule.

Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede.

Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna.

Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj.

Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega.

Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim.

Sud sjede, knjige se otvoriše.

Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, zvijer bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. Ostalim zvijerima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi svedena na jedno vrijeme i rok.

Gledah u noćnim viđenjima i gle s oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji.

On se približi Pradavnome, i dovedu ga k njemu.

Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo,

da mu služe svi narodi, plemena i jezici.

Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći,

kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.