[TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU, 2021.]

Siromašna žena koja u hramsku riznicu ubacuje svu svoju imovinu slika je svakog pravog Isusovog učenika. Izdvajam dvije karakteristike ove žene koje to pokazuju.

Prva karakteristika ove siromašne žene koja treba biti i karakteristika svakog Isusovog učenika je to da ona djeluje neprimjetno, bez velike pompe i samohvale. To je ono što je bitno razlikuje od pismoznanaca koje je Isus kritizirao u prvom dijelu današnjeg evanđeoskog ulomka, a za koje on kaže da rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama. Sve ovo što pismoznanci vole lako možemo prenijeti i u svoje vrijeme. Možda bismo, na crkvenoj razini, mogli promijeniti tek to što bismo napomenuli da je riječ o dugim haljinama s crvenim pucima, a umjesto pozdrava na trgovima različite počasne titule kojima se „častimo“ iako svi znamo da doista više nemaju nikakvog smisla i da su u suprotnosti s duhom evanđelja. Na izvancrkvenim razinama bismo to mogli tek malo osuvremeniti markiranom odjećom, prisutnošću u medijima i različitim društvenim profilima s brojem pratitelja i lajkovima itd. U biti, sve je to isto. Samo je drugačija žena udovica i oni koji poput nje tiho i neprimjetno čine ono što mogu učiniti, a od kojih na neki način živi naš svijet.

Siromašna udovica je primjer ovakve ljubavi. Ona pokazuje kako se cjelovito, sa svim srcem, dušom, umom, snagom, ljubi Boga.

Druga karakteristika ove žene, koja također treba biti i karakteristika nas Kristovih učenika, potpuno je predanje Bogu. Svi su – kaže Isus – u riznicu ubacili od svoga suviška. A ova žena, koja je slika njega samoga, ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak. Dobro je ovo povezati s evanđeljem od prošle nedjelje koje nam je progovorilo o ljubavi. Ljubav je potpuna ili uopće nije ljubav. Zato je prva zapovijed: Ljubi Gospodina Boga svoga iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga i iz sve snage svoje! Važno je uočiti ovo sveg srca, duše, uma, snage. Siromašna udovica je primjer ovakve ljubavi. Ona pokazuje kako se cjelovito, sa svim srcem, dušom, umom, snagom, ljubi Boga. Drugi daju mnogo, ali ne daju sve jer daju od svoga suviška. Ona ne daje puno jer je dala samo dva novčića, ali daje više od svih jer daje sve, sav svoj žitak! Ona Boga ljubi bez zadrške i računice. Svi drugi to čine s računicom. U puno slučajeva je to, povezano uz prvi dio evanđelja, zato da ih ljudi vide. Boga se, međutim, ne može ljubiti zato da drugi vide. Njega se treba ljubiti zbog njega samoga. Ta ljubav prema Bogu uključuje i druge. Ona je zbog Boga, a i zbog drugih. U sebi uključuje ljubav prema Bogu i svakome koga Bog ljubi i svemu što on ljubi. Oni koji Boga ljube sa zadrškom, a takvi su oni koji Bogu ne daju sve nego od svoga suviška, Boga ne ljube jer zanemaruju i krše zapovijed ljubavi prema bližnjima. Oni, kaže Isus, ne samo da nose duge haljine i slično da se vide i od toga profitiraju, nego i proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Ovo je upozorenje nama, osobito nama s dugim haljinama. Čuvajte se pismoznanaca!, kaže nam Isus, kako i sami ne bismo postali „pismoznanci“. Ovo nije poziv samo da ne budemo pismoznanci. Ovo je i poziv da budemo siromašna udovica, odnosno da se potpuno predamo Bogu, bez zadrške, sa svim srcem, dušom, umom, snagom i budemo kao i Isus.