1Mak 6, 1-13

U one dane: Kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Dočuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljačkati ga, ali nije uspio, jer su građani doznali za njegovu nakanu. Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg, te se odande morao, jako ojađen, probijati natrag u Babilon. Još dok je bio u Perziji, dođoše i javiše mu kako su poražene čete što su upale u judejsku zemlju. I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeći, jer su oni pobijeđenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jači. Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, i svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, a tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.

Kad je kralj čuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila. Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti, dozva sve svoje prijatelje i reče im: »Nestalo je sna s mojih očiju, i srce mi je klonulo od jada. Zato rekoh u svom srcu: U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreće zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moći bio poštovan i ljubljen. Sad mi dolaze na pamet zla koja sam počinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuđe što se u njemu nalazilo, i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuđoj zemlji!«