„Emocije za poticanje promjene“, naslov je fotografske izložbe posvećene enciklici pape Franje Laudato si', postavljene pod pokroviteljstvom Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja u kolonadi s lijeve strane bazilike na Trgu svetoga Petra.
Izložbu su uredili redateljica i spisateljica Lia Beltrami te fotograf iz Bangladeša Asaf Ud Daula, a bit će otvorena od danas, 31. listopada do 8. studenoga, istodobno s održavanjem sastanka na vrhu COP 26 u Glasgowu, izvijestio je Vatican News.
Osvrćući se na tu inicijativu, kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, pročelnik Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja napomenuo je da nas umjetnost otvara prema svjetovima različitih viđenja.
“Interpretacija koju su dali organizatori te izložbe, mladi muslimanski fotograf iz Bangladeša i katolička redateljica, osim što nam pokazuje da je ‘priroda puna riječi ljubavi’ (Laudato si’, 225), pokazuje nam također da možemo ući u dijalog sa stvorenim, s našim zajedničkim domom, i s našom braćom i sestrama, kako bismo pokazali veliku umjetnost naših ekosustava”, istaknuo je kardinal Turkson.
Redateljica i spisateljica Lia Beltrami kazala je da je njeno iskustvo potresla poruka iz enciklika Laudato si’ i Fratelli tutti te da su ona i fotograf Asaf Ud Daula krenuli od njih kako bi prenijeli drugima da je zajednički put u zaštiti stvorenoga i ljudi koji u njemu žive, doista moguć.
U razgovoru za Radio Vatican, Beltrami je objasnila što predstavljaju izložene fotografije, te prije svega istaknula da je projekt „Emocije za poticanje promjene“ nastao nakon čitanja enciklike Laudato si’ “Zajedno s Dikasterijem za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja razmatrali smo ju i radili na njoj. Tako je zajedno s jednim mladim fotografom rođena ideja da encikliku prenesemo u slike”, rekla je Beltrami za Radio Vatican.
Fotografije su, s umjetničkoga stajališta, sažetak enciklike Laudato si’. Konkretno, subjekti fotografija jesu slike stvorenoga koje interpretiraju muškarac, žena, djeca, povezane s tekstovima ispod fotografije, koje je Dikasterij izdvojio iz enciklike, a koji pripovijedaju taj dokument.
Na pitanje može li umjetnost potaknuti promjene u ljudima, redateljica je napomenula da, gledajući fotografije sigurno pred očima imamo drame ovoga trenutka s ekološkoga stajališta, ali možda možemo također vratiti povjerenje u ljudsko biće, u Božji odraz, jer na kraju posjeta izložbi čovjek bi trebao osjetiti da je sve Božji nježan dodir, te napraviti malu promjenu u svojem načinu života, u odnosu s braćom i s društvom.
Osvrnuvši se na suradnju s fotografom koji je musliman iz Bangladeša, redateljica je istaknula da je s međureligijskoga stajališta suradnja među njima bila vrlo važna, jer su se još jednom mogli uvjeriti kako su, radeći zajedno među osobama različitih religija – moleći zajedno, živeći taj put svatko u vlastitoj vjerskoj dimenziji – mogli ispuniti one unutarnje prostore koji bi možda ostali neizrečeni ili neočitovani.