Nacionalni instituti za zdravlje u SAD-u, 2008., objavili su da je 190 milijuna dolara namijenjeno za istraživanje epigenetike tijekom sljedećih pet godina. Najavljujući financiranje, vladini dužnosnici istaknuli su da epigenetika ima potencijal objasniti mehanizme starenja, ljudski razvoj, podrijetlo raka, srčanih i mentalnih bolesti, kao i nekih drugih stanja.

Što je epigenetika?

U svom najosnovnijem smislu, epigenetika je proučavanje promjena u ekspresiji gena koje ne uključuju promjene u DNK., piše Catholicbusinessjournal.com

U čemu je zapravo stvar?

Geni se mogu smatrati nacrtima koji osiguravaju dizajn za ljudsko tijelo i način na koji se ono razvija. Riječ genom – kombinacija riječi gen i kromosom – odnosi se na genetske informacije bilo kojeg organizma. Ljudski genom se često naziva “kartom” naše DNK.

Međutim, geni ne donose odluke o tome što će raditi ili jesu li uključeni ili isključeni.

Članak u časopisu Discover to je ovako rekao: “Ljudska jetrena stanica sadrži isti DNK kao moždana stanica, ali nekako zna kodirati samo one proteine ​​potrebne za funkcioniranje jetre.” Novija otkrića pokazuju da se epigenom može mijenjati i mijenja se tijekom cijelog vašeg života. Promjene se vrše kao odgovor na vaše okruženje, što uključuje vaše okruženje, životna iskustva, prehranu, osobno ponašanje, pa čak i uvjerenja i percepcije (placebo efekt).

Drugim riječima, vaši epigenetski markeri mogu se prepisati, što znači da možete modificirati upute koje primaju vaši geni. Proteini u epigenomu djeluju kao građevinski izvođač koji obavlja posao izgradnje organizma. Te proteine ​​možete promijeniti epigenetskim signalima.

Naše mentalno zdravlje

Neki epigenetski signali su u vašem mozgu, kao što su uvjerenja i percepcije. To je zato što vaša percepcija bilo koje stvari, u bilo kojem trenutku, može utjecati na kemiju vašeg mozga. Promjene u kemiji vašeg mozga utječu na kemiju vaše krvi, koja zauzvrat utječe na vaše stanice i kontrolira ekspresiju vaših gena.

Drugim riječima, vaše misli i percepcije imaju izravan i značajan učinak na gene i njihove proteine ​​u vašim stanicama.

Epigenetika potiče uvjerenje da probleme uzrokovane našim genima ponašanja može popraviti naš um.

U SAD-u, oko 40 posto našeg raspoloživog prihoda odlazi na alternativne i komplementarne zdravstvene terapije (kako ih definiraju NIH (Nacionalni instituti za zdravlje) i Nacionalni centar za komplementarnu i alternativnu medicinu (NCCAM) kao što su akupunktura, terapija masaže, manipulacija kralježnicom, Tai chi, qi gong i tako dalje. Ove terapije uma i tijela nisu prihvaćene kao mainstream zapadni medicinski lijekovi jer nedostaju znanstveni dokazi o njihovoj učinkovitosti. Općenito se smatra da su svi pozitivni rezultati ovih terapija posljedica placebo učinka.

Kada lažno liječenje – šećerna pilula ili fiziološka otopina – poboljšava stanje pacijenta samo zato što pacijent očekuje da djeluje, to nazivamo “placebo efektom”. Ovo ujedno pokazuje i moć našeg uma. Ove studije jasno ilustriraju da su naše misli i osjećaji mnogo moćniji nego što često shvaćamo.

Međutim, kako bi stanice reagirale pozitivno, moraju im se dati ispravna mentalna intervencija i perceptivni misaoni signali. NCCAM( navodi svjesnost i hipnozu među alternativnim terapijama, a postoji rastuća svijest i dokazi o njihovoj učinkovitosti.

Štoviše, mi katolici također znamo da životi mnogih svetaca, koji se protežu više od 2000 godina, daju nepobitno svjedočanstvo o snazi ​​dosljedne molitve, meditacije i izgradnje prisnog odnosa s našim Stvoriteljem, našim Gospodinom i Spasiteljem i njegovim djelima, “stavljajući se u njegovu prisutnost”, kako to kaže sveta Terezija Avilska, rezultiralo je izvanrednim podvizima, hrabrošću, preobrazbama koje mijenjaju život, pa čak i čudima – ne u konačnici, naravno, našim rukama, već kroz našu suradnju s Bogom.

U našem fizičkom zdravlju

Ethan Watters, u časopisu Discover, napisao je da su “daleke 2000. Randy Jirtle, profesor radijacijske onkologije na Sveučilištu Duke, i njegov postdoktorski student Robert Waterland osmislili revolucionarni genetski eksperiment koji je sam po sebi bio jednostavan. Počeli su s parovima debelih žutih miševa poznatih znanstvenicima kao agouti miševi, nazvani su tako jer nose određeni gen – agouti gen – koji osim što glodavce čini gladnima i žutima, čini ih sklonim raku i dijabetesu. Jirtle i Waterland krenuli su vidjeti mogu li promijeniti nesretnu genetsku ostavštinu ovih malih stvorenja.

“Uobičajeno, kada se miševi agouti razmnožavaju, većina potomaka je identična roditeljima: jednako žuta, debela poput jastučića i osjetljiva na bolesti koje skraćuju život. Roditeljski miševi u eksperimentu Jirtlea i Waterlanda, međutim, proizveli su većinu potomaka koji su izgledali potpuno drugačije. Ovi mladi miševi bili su vitki i bojom smeđi. Štoviše, nisu pokazivali osjetljivost svojih roditelja na rak i dijabetes i doživjeli su duboku starost. Učinci agouti gena bili su praktički izbrisani.

“Zanimljivo je da su istraživači izvršili ovu transformaciju bez promjene niti jednog djelića mišjeg DNK. Umjesto toga, njihov je pristup bio radikalno jednostavan – promijenili su prehranu majki.”

U ovom eksperimentu i u mnogim drugim tijekom godina, pokazalo se da dosljedna dobra prehrana može poboljšati dobro, živo zdravlje – bez obzira na naš naslijeđeni genetski sastav – tako što “govori” našim genima koji se “prekida” da se uključe ili isključe.

Još je izvanrednije da se sve epigenetske promjene u tijelu osobe prenose na buduće generacije. Razgovarajte o inspiraciji i nadi za one od nas koji smo bili daleko od savršenih u svojim prehrambenim navikama. Ono što radimo danas i u budućnosti može i učinit će pozitivnu promjenu u nama i onima oko nas!

Kao što je Psalmist napisao: “…divno smo stvoreni…”