O knjizi

Marija Grgat napisala je osvrt o knjizi. “Kad me je Iva upitala bih li mogla lektorirati knjigu koju je prevela, odgovorila sam kako moram najprije vidjeti o čemu se radi. Misleći pri tome i na sadržaj knjige, ali i na prijevod. Prijevod nije zahtijevao velik lektorski trud jer je Iva Pavković odlično odradila posao. A sadržaj me je oduševio kad sam krenula knjigu čitati. I stilom je takva da vas na prvu osvoji. Pisana u obliku ispovijesti, jednostavno, kronološki, redajući sjećanja i činjenice, kao da nepristrano iznosi na svjetlo dana sve ono što treba vidjeti da bi se došlo do pravoga zaključka.
Volim knjige u kojima postoji stvarna, životna priča i u kojima je zbilja oslikana dubinski, s poveznicama na duhovnu stvarnost koja se tako lako previdi u ovom današnjem površnom i plitkom, informacijskom dobu. A ova knjiga pruža na jednostavan način uvid u dubinu srca i duše Marije Schmidt i u visinu nebeskoga kraljevstva, koje je tu, samo zakriveno velom koji ne proniču naše tjelesne oči. Ali ga gledaju oči vjere. I uživa duša gladna smisla. Gladna Boga i vječnoga života.

U svijetu Marije Schmidt slučajnost je umjetničko ime za Boga. Tu nema nekih velikih čuda, ali je tu čudo sve jer se iza svega ocrtava zbiljsko Božje postojanje.

I obitelj s puno djece, i čežnja za takvom obitelji, i čudo ljubavi i braka, na kraju čudo prihvaćanja križa i naslućivanje svjetla, mira, radosti, smisla što ih preko križa Bog daje vjerniku.
Jednom riječju, dokaz uvida koji stječe i koji je tako logičan: Svaki čovjek treba korijene i krila te može sam sebe puno bolje razumjeti ako zna odakle dolazi, kamo ide i ako pronađe smisao života.
Zapravo, knjiga Volim te, takav kakav jesam najprije me zbunila naslovom jer smo navikli na rečenice tipa Volim te takvog kakav jesi, odnosno Volim te takvu kakva jesi pa je u prvi mah moj um ostao zatečen. Kad sam pročitala uvodno objašnjenje da su to riječi Mariji upućene iz usta njezinog supruga, shvatila sam da je ovdje riječ o priči koja nije svakodnevna, obična.

Taj dojam potvrdio je predgovor, sad već pokojnog, kelnskog kardinala Joachima Meisnera, a dodatno učvrstio autoričin predgovor u kojem je istaknula kako zadnju riječ nema patnja, nego ljubav.

Do takvog je iskustva došla upravo kroz veliku patnju, svoju i svoga supruga. Patnja bez vjere u Boga, bez vjere u Providnost, bez kontakta s Bogom preko molitve čovjeka može zaslijepiti. Slijed nesretnih događaja (smrt oca, brata, bolest i smrt supruga, što ih je Maria morala iskusiti) mogao ju je učini nesretnom, depresivnom, tjeskobnom, dovesti je do potonuća i gubitka životnog smisla. I to jest redovito slučaj s onima koji izaberu sizifovski put pobune i ukopanosti u materijalno, osjetilno, stav odbacivanja božanskih zakona i Božjeg gospodstva nad svime. Maria je izabrala suprotan put. Izabrala je stav biblijskoga Joba i na kraju poput njega bila nagrađena. Patnju i bol uspjela je prebroditi nošena krilima vjere, a slažući potom sličice u mozaik, ispisala knjigu u kojoj ponizno proslavlja život i ljubav. Otkriva nam život i ljubav kao tajnu, misterij koji nam je dan, a koji naša suvremena civilizacija i kultura banaliziraju i razaraju s lakoćom koja graniči s ludošću. Maria je prolazeći kroz svoje patnje, strpljivo ih noseći prepuštena s povjerenjem u Božju volju, stekla dragocjenu mudrost, toliko potrebnu današnjem čovjeku, intelektualno oboružanom silnom opremom, a duhovno potpuno golom i nezaštićenom u srazu sa sve većim izazovima. I zato je u duhovnom smislu ova knjiga vrijedan dar. Potvrđuje svevremensku istinu svjedočeći u vlastitom vremenu. Hvala autorici što je podijelila svoj život s nama i obogatila naše spoznaje, produbila naše doživljaje i dotaknula srce, a to je najteže postići. Zato bih ovu knjigu svakako preporučila svima. Onima koji se pripremaju za brak kako bi ih živo svjedočanstvo vodilo uskom stazom kojom se danas rijetko ide, što za posljedicu ima tolike bračne brodolome jer slabo opremljene barke ne mogu svladati opasne tjesnace. Štoviše, knjigu Volim te, takav kakav jesam dala bih im kao obveznu lektiru. Onima u braku za obnovu sjećanja na bračni zavjet i obećanja dana pred Bogom, posebice „vjernosti u dobru i zlu“. Koliki se tome iznevjere i vežu tako ruke Bogu, Majci Božjoj i svecima jer su prihvatili to kao uvjet riječima zakletve „tako mi pomogao Bog, Blažena djevica Marija i svi sveci Božji”.

Ovakva knjiga je blagoslov čitatelju. Pogotovo danas kada je hedonizam postao gotovo smisao života i kad se patnja nastoji izbjeći pod svaku cijenu.

Preporučila bih je i onima koji se drže tih zavjeta, da se još više učvrste u njima, i onima koji su u krizama da se nadahnjuju na primjeru koji pokazuje kako je moguće i isplativo tako živjeti. Uvrstila bih je u knjige koje bi roditelji katolici trebali dati kao štivo svojim mladima. Svakako bih je uvrstila u župske knjižnice kao pomoć svećenicima u pripremi mladih za brak. Kad se na ovakav način priprema mlade na brak, kako su bili pripremljeni Maria i Stephan, brak ne može ne uspjeti. Ovdje je sakrament braka zasjao u svojoj punoj raskoši. Ovu bi knjigu trebali pročitati i svi oni teolozi koji danas u Crkvi zagovaraju pričest za crkveno vjenčane i rastavljene koji žive u novom, civilnom braku, jer je ovo tobože nedostižan ideal s obzirom na ljudsku slabost. Da, ljudi su slabi, to je svima nama jasno, ali Bog je po sakramentima moćan u našem životu ako ih ozbiljno uzimamo. Potrebno je samo „gorušičino zrno vjere“. Maria ovom knjigom sije sjeme vjere i želi da nikne u svakom čitatelju, da svaki iskusi ono što je ona iskusila – kako se Bog ne da natkriliti u velikodušnosti te čovjeku koji mu se prepusti u zamjenu za gubitak na ovome svijetu, velikodušno napunja srce ljubavlju i životom i čini da se prelijevaju na druge. Zato je knjigu i napisala.

Ovakva knjiga je blagoslov čitatelju. Pogotovo danas kada je hedonizam postao gotovo smisao života i kad se patnja nastoji izbjeći pod svaku cijenu. Kada ljudi, vođeni porivom za užitkom, sve više gube osjećaj za moral i ne prepoznaju posljedice svoga slobodnog izbora niti razabiru kušnje kojima ih Bog želi osposobiti za veća djela. Mariji je Bog dao milost da se rodila u brojnoj obitelji, gdje je osjetila ljubav i prihvaćanje, da je imala temeljitu vjersku poduku majke – vjeroučiteljice i dobrog duhovnika, ali je ona svojom slobodnom voljom odgovorila Božjoj milosti i prihvatila, nakon sreće, i gorčinu iz njegovih ruku. I svjedoči kako je to put blagoslova.
Toplo preporučam knjigu za čitanje i za poklanjanje, a Mariji od srca zahvaljujem.”

Knjigu je prevela Iva Pavković, a Marija Pavković uredila je naslovnicu i naslov knjige.

Knjigu možete nabaviti OVDJE.