U novoj emisiji govorit ćemo o nasljednom pravu, odnosno točnije o vlastoručnoj oporuci.

Kao i na početku svake emisije napominjem da su naši savjeti informativnog karaktera, a za savjete koji će utjecati na Vaše konkretne, osobne, pojedinačne odluke, predlažem da se obratite svom opunomoćeniku, odvjetniku, javnom bilježniku ili drugoj nadležnoj instituciji.

Vjerujem da je većina slušatelja već čula za vlastoručnu oporuku, međutim često se ona mijenja s oporukom pred svjedocima. Stoga ću danas kratko objasniti što je to oporuka, što je vlastoručna oporuka i  što je sve potrebno da bi vlastoručna oporuka bila pravno valjana.

Oporuka je formalan pravni posao te da bi bila valjana, mora biti sačinjena u obliku koji propisuje Zakon o nasljeđivan

Oporuka je jednostrana, izričita i osobna izjava posljednje volje oporučitelja. To je dokument koji uređuje Zakon o nasljeđivanju, a kojim oporučitelj određuje tko ima pravo raspolaganja njegovom imovinom u slučaju njegove smrti. Oporuku dakle sačinjava osobno oporučitelj za svog života. Oporučitelj oporuku ne može sačiniti putem zakonskog zastupnika ili punomoćnika. On  svojom imovinom raspolaže na način na koji želi, a u oporuci može navesti jednog ili više nasljednika. Oporuka je formalan pravni posao te da bi bila valjana, mora biti sačinjena u obliku koji propisuje Zakon o nasljeđivanju.

Oporuku može sačiniti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila šesnaest godina života i osoba koja je svjesna svojih postupaka i posljedica svog postupanja. Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao šesnaest godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje.

Postoji više vrsta oporuke: privatne oporuke, javna oporuka i oporuka u izvanrednim okolnostima.

Vlastoručna ili holografska oporuka, kojoj bi danas pridali više pažnje, je redoviti, privatni i pisani oblik oporuke.

Važno je naglasiti da bi oporuku najbolje bilo napisati kemijskom olovkom u boji, kako se ne bi dogodilo da ju netko naknadno izbriše, dopuni ili izmjeni protivno volji oporučitelja.

Vlastoručna oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je vlastoručno potpisao. To bi značilo da oporučitelj mora znati čitati i pisati te da oporuku mora napisati osobno, svojim rukopisom (nije bitno je li ju pisao pisanim ili tiskanim slovima). Važno je naglasiti da bi oporuku najbolje bilo napisati kemijskom olovkom u boji, kako se ne bi dogodilo da ju netko naknadno izbriše, dopuni ili izmjeni protivno volji oporučitelja. Bilo bi također dobro i svrsishodno da je na vlastoručnoj oporuci naznačeno mjesto i datum kad je oporuka sastavljena, Vaši osobni podaci kao oporučitelja (ime, prezime, mjesto prebivališta u trenutku kada sastavljate oporuku te OIB) iste podatke bi bilo dobro navesti i kod navođenja nasljednika kojima svoju imovinu ostavljate iza svoje smrti. Osim navedenog, u oporuci bi bilo dobro što točnije navesti svu svoju imovinu koju ostavljate nasljedniku, odnosno ukoliko ih je više, naznačite koju imovinu ostavljate kojem od nasljednika.

Kod sastava vlastoručne oporuke ne morate imati svjedoke niti na istoj ovjeravati svoj potpis kod javnog bilježnika, dovoljno je da ste istu sačinili osobno, vlastoručno, bez bilo kakve prisile, po svojoj volji, sposobni za rasuđivanje i na kraju ju vlastoručno i potpisali.

Naravno, nužni nasljednici uvijek mogu pobijati oporuku i zahtijevati svoj nužni dio, kao i što mogu pobijati valjanost oporuke sudskim putem ako smatraju da nije pravovaljana, ali je u slučaju da ste ju sastavili na zakonom propisani način, mala vjerojatnost da će uspjeti dokazati njezinu nevaljanost. O nužnim nasljednicima, u nekoj drugoj emisiji.

Do iduće emisije, srdačan pozdrav.

Marta Šimrak Lukavski, dipl.iur.

***
S pravom o pravu – informacije o pravnim temama pravnice Marte Šimrak Lukavski emitirat će se svakog petka u 16:30 na Hrvatskom katoličkom radiju, a slušatelji svoja pitanja i prijedloge tema mogu slati mailom na info@hkm.hr.