Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH, donosi Nedjelja.ba.

Dva glavna djela

Paulina Marija Jaricot 1826. stvorila je Živu krunicu. Živa krunica i Širenje vjere dva su glavna Paulinina djela. Kada pokreće Živu krunicu, modelira je prema Propagandi vjere, osnovanoj nekoliko godina ranije. Ova obnova moljenja krunice bila je prije svega djelo evangelizacije. Paulina postaje pravi apostol i želi da se pojave i drugi apostoli. Za Paulinu, živa krunica „je namijenjena običnim vjernicima kršćanima, kako bi ih odvela do Marije“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant. Cette harpe vraiment božanski, Paris, Lethielleux, 2011., str. 19.). Paulina želi provesti praksu koja je svima nadohvat ruke, svojevrsni „brevijar siromašnih“ kako se ponekad naziva Živa krunica, s tri cilja: naučiti molitvi one koji imaju poteškoće u tome; boriti se molitvom protiv zala koja pogađaju društvo; formirati središta misionarskog zajedništva. Naravno, potrebno je moliti, ali moliti zajedno kako bismo druge privukli u molitvu i obnovu života.

„Jer gdje su dvojica ili trojica okupljena u moje ime, ja sam među njima“ (Mt 18,20). Živa krunica je hrana kroz koju meditiramo o Kristovim otajstvima, otajstvima Spasenja. Za Paulinu sve dobre stvari su joj došle kroz živu krunicu, osobito „poniženje srca i molitva temeljena na pouzdanju u zasluge Sina Božjega“. Tako je stekla „kraljevstvo mira“, u svojoj duši. Prakticiranjem krunice, objašnjava Paulina, „moj um se posebno odvojio od svih rasuđivanja ljudi, poželjela sam spasenje univerzuma samo u otajstvima života i smrti, Boga koji je postao čovjekom i žrtva svoje ljubavi prema ljudima. Snagom svete krunice moje se srce usudilo ujediniti svoj glas s glasom Boga Spasitelja čije suze, siromaštvo i patnja nisu prestajali odjekivati u molbama Oče naša “(Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 19-20.). Zapravo, molitvom krunice Evanđelje je na usnama: anđeoski pozdrav, molitva Gospodnja, Evanđelje koje se ponovno preuzima kroz radosna, blistava, bolna i slavna otajstva.

Dobra pedagogija vjere

Kroz Živu krunicu, Paulina se pojavljuje kao laička misionarka s velikim organizacijskim sposobnostima, želeći da koristi dobru pedagogiju vjere. Ona otkriva svoje lice kao učiteljica duhovnog života koja dijeli plodove svoje kontemplacije, razmišljanja o otajstvima krunice, djela Spasenja. Krunica se pojavljuje kao sinteza evanđelja. Cilj je umnožiti skupine koje mole živu krunicu, probuditi vjeru kao u vrijeme sv. Dominika i izvršiti djela spasenja. Stoga je važno poznavati Živu krunicu i razumjeti vezu koju ona uspostavlja između molitve i poslanja, s jedne strane, i između razmišljanja o evanđelju i crkvenog zajedništva, s druge strane.

Ljubav prema Kristu koja je prožimala Paulinu potaknut će je na molitvu, djelovanje i pomoć drugima da uđu u tu istu dinamiku ljubavi: „Bezgranična želja da volim, proždiruća žeđ da posjedujem svog Boga, natjerala me je da djelujem za njegovu slavu. Osjećala sam da je On koji je opijao moju dušu ovom preplavljujućom nježnosti, pitao nešto o meni… Ipak, neprestano me pratio unutarnji predosjećaj koji me uvjeravao: Bog vas želi upotrijebiti za svoju slavu! Predodređeno vam je da ostvarite njegove (za sada) skrivene planove“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. Cit., Str. 17).