U propovijedi fra Iličić podsjetio je mlade o velikoj ulozi Crkve kroz povijest i rekao kako je lijepo kada je pojedinac svjestan da je dio te Crkve.

Uspoređujući životni put mnogih srednjoškolaca i njihovo traženje smisla života kroz isprazne stvari, izlaske, opijanja i sl., koja vrlo često navode na grijeh, ohrabrio ih je da se ne boje biti svoji, drugačiji, prije svega Božji. Poručio im je da je sada za njih najbolje vrijeme za biti s Isusom, krenuti za njim i prepustiti mu se da On vodi njihov životni put, te nadodao kako uz Isusa mogu puno bolje iskoristiti svoje mladenačke godine s tom energijom i tim poletom.

“Ja vam želim od sveg srca da što bolje usmjerite te mladenačke snage, da na najbolji mogući način iskoristite godine koje su pred vama i da svoje mladenaštvo svim snagama usmjerite za prave stvari, da se otvorite Isusu što snažnije, što ranije – već danas, već u srednjoj školi. Hodajte s Kristom u svim dimenzijama svoga života, pustite ga da djeluje. A On neće ništa oduzeti, osim onoga što je lažno, izokrenuto, pokvareno.”

Propovjednik je mlade upoznao sa životom blaženog Carla Acutisa koji je umro u njihovoj dobi, a svoj ovozemaljski život je živio sav za Krista.

Citirajući njegovu poznatu rečenicu: “Svi se rađamo kao jedinstvena bića, svi smo pozvani biti originali, a mnogi umiru kao kopije”, pozvao ih je da ne budu jedni od tih kopija, da ne idu putem mnoštva, putem koji će ih dovesti do promašenog, površnog života bez smisla. Upozorio ih je i da budu oprezni i ne daju se zavesti manipulacijama raznih medija, koji žele ukalupiti osobnosti čovjeka, dati krivu sliku o životu i njegovim pravim vrijednostima, o spolnosti, obitelji i sl., koji tim putem žele od njih stvoriti upravo te kopije o kojima bl. Carlo Acutis govori.

“U tim stvarima koje mnogi uporno i neprestano kopiraju, ljudi ne pronalaze sebe. I što im to sve na kraju vrijedi? Čovjek sve može imati, ali ako nema Boga i sebe, ništa nema”, rekao je fra Iličić.

Jedino Bog nas potpuno i do kraja poznaje, bolje nego mi sami sebe poznajemo.

„Jedino Bog nas potpuno i do kraja poznaje, bolje nego mi sami sebe poznajemo. On nas savršeno i apsolutno ljubi i želi sve što je za nas i naš vječni život najbolje. Jedino On nam može dati odgovore na pitanja o nama samima. Zašto onda ne dopustiti njemu da nam pokaže odgovore o našem životu? O njegovom planu s našim životom, koji je predivan i daleko bolji od ičega što možemo sami svojim snagama postići.“

Za kraj poručio je srednjoškolcima da budu primjer onim mladima koji nemaju radosti, koji vape za ljubavlju.

“Ako dopustite Duhu Svetom da u vama bude živ i da kroz vas djeluje, nemoguće je da ne dotakne bar jednu mladu osobu koja traži ljubav na krivi način. Prepoznat će to, osjetit će da ga ljubite, da ste radosni, da ‘zračite’. To je istinska ljepota ljudske duše, duše koja je natopljena milošću Božjom. Molimo Boga da svatko od nas ovdje još snažnije zrači Duhom Svetim, da svatko od nas dublje nađe i prihvati Božji originalni plan za naš život. Svoj smisao možemo naći jedino u Bogu, kako bismo sebe kasnije mogli darovati drugima. ”

Uspoređujući ljudski život s gromadom kamena, koju Bog kao najveći umjetnik polako klesa, odstranjujući sve što je suvišno, a što nekad i boli, fra Iličić je podsjetio mlade na remek djelo koje nastaje nakon tog odstranjivanja i ohrabrio ih da Bogu dopuste maknuti sve što je suvišno iz njihovih života i od njih napraviti remek djelo kakvo On već sada u njima vidi, odnosno od njih napraviti ono za što ih je stvorio i na što ih je pozvao.

Misa za početak školske godine

Na kraju mise zahvalio je svima na dolasku, sudjelovanju i organizaciji. Posebno je pozdravio i na dolasku zahvalio Kseniji Rukavini Kovačević, predstojnici Katehetskog ureda i Ureda za katoličke škole Riječke nadbiskupije, sestri Mirjam Jerković, zamjenici povjerenika za mlade Riječke nadbiskupije, s. Martini Vlahović, ravnateljici ženskog učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić, kao i svim vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, te Djevojačkom zboru Glazbene škole na animiranju ovoga Zahvalnu riječ svima koji su se odazvali ovom liturgijskom slavlju, kao i fra Iličiću, na kraju je uputila i s. Mirjan Jerković.