Nekoliko stotina kilometara od Sydneya u blizini malog mjesta Condobolin u maloj kapelici ukopanoj u brijegu živi franjevački redovnik brat Dominik. Njegov utjecaj na hrvatsku zajednicu u Sydneyu je velik u svojevrsnoj 'molitvenoj revoluciji' koja u toj zajednici traje već godinama.
U velikim prostranstvima australskog buša i pustinje već godinama živi i moli jedan hrvatski pustinjak, piše portal Domovina.
Australija je velika zemlja, veličinom poput cijele Europe i kada se pogleda karta može se lako shvatiti da najveći dio stanovništva zapravo obitava u par većih milijunskih gradova koji su uz obale oceana, a praktično sve ostalo je tzv. buš (to jest suha i pusta zemlja pokrivena grubom travom i niskim grmljem) i pustinja.
Nekoliko stotina kilometara od Sydneya u blizini malog mjesta Condobolin franjevački redovnik brat Dominik živi u maloj kapelici koja je ukopana u brijegu tako da je ta mala građevina u prizemlju stan, a na katu je kapela, tj. crkva.
Fra Dominik je pravim imenom Drago Levak, rođen u Virovitici 28.12.1958. Znakovit je datum njegova rođenja, jer taj dan Crkva slavi blagdan “Nevine Dječice”. Drago je rođen u radišnoj i katoličkoj obitelji od oca Josipa koji je radio na željeznici kao vlakovođa na liniji od Virovitice do Koprivnice te majke Helene koja je skrbila oko djece tj. Josipa, Vinka, Božice, Tomislava, Milana, Ivanke i našeg Drage. Nezadovoljni životom u tadašnjoj komunističkoj tamnici Jugoslavije, uredivši skrovito papire i vize preko ambasade u Beču, cijela obitelj 13.3.1969. doseljava u Australiju u Melbourne.
Drago u Melbournu završava osnovnu i srednju školu, zapošljava se i počinje raditi, a cijelo vrijeme je aktivan u hrvatskoj zajednici, uvijek je uz crkvu i hrvatsku župu te osjetivši duhovni poziv 15.1.1983. ulazi u franjevački red, tj. u novicijat koji zapravo znači upoznavanje s redovničkim životom. Zanimljivost je da je tada zajedno s njim u isti novicijat ušao i sadašnji biskup Parramatte Vincent Nguen Van Long koji je isto redovnik kao i naš fra Dominik. Svoje prve zavjete kao redovnik dao je u samostanu u Kellyville u Sydneyu kojem i danas pripada, iako živi stotinama kilometara od njih. U svojoj redovničkoj službi bio je u više australskih gradova i obnašao razne službe.
U svom apostolatu i duhovnom životu posebno mu je na srcu apostolat nerođene djece, te je njegovom zaslugom i pod njegovim vodstvom, a među ostalim i uz veliku pomoć njegova brata Milana koji je građevinar, na Majčin dan 9.5.1993. godine u franjevačkom samostanu u Kellyville sagrađen “Hram nerođene djece”, jedinstvena takva kapela u cijeloj Australiji gdje se u molitvi daje zadovoljština, naknada i žrtva te se spominje “Nevine dječice”.
Od Uskrsa 2012. godine fra Dominik počinje živjeti kao pustinjak kontemplativnim životom.
Pustinjak je čovjek koji se iz vjerskih razloga duhovno i materijalno odvojio od svijeta, da bi živio u osamljenom, pustinjskom mjestu. Pustinjaci su se još nazivali i eremiti (grčki – pustinja), anahoreti (grčki – povući se, uzmicati) ili monasi (grčki – sam, osamljen), premda će pojedini od ovih naziva kroz povijest dobiti i određenija značenja. Prvi pustinjaci pojavili su se u kršćanstvu početkom 4. stoljeća, kad su prestali progoni kršćana, pa su mnogi od njih tražili način kako pokazati svoju vjernost Bogu koju su do tada mogli posvjedočiti mučeništvom. Pustinjaštvo se razvilo najprije u egipatskoj i sinajskoj pustinji, a najpoznatiji pustinjak bio je sveti Antun Pustinjak. Iz Egipta, pustinjaštvo se proširilo najprije na područje Judejske pustinje, gdje je uspostavljeno nekoliko središta pustinjačkoga života, a potom i cijelim Bliskim istokom odakle dolazi i na Zapad.
Kroz povijest u Katoličkoj Crkvi se razvilo više pustinjačkih redova, a najpoznatiji su kartuzijanci i kamaldolezi. Danas je pustinjaštvo opet u porastu, kako u monaškim zajednicama tako i u individualnom obliku. Ponovno se ljudi odlučuju na samotnički život, uz rubove šuma, u malim kolibama, starim župnim kućama, udaljenim crkvama i slično. Od 1983. godine Katolička Crkva ponovno omogućuje svojim vjernicima odabrati takav oblik života, što potvrđuje kanon 603. u kanonskom pravu gdje pojedinci polažu svoje zavjete lokalnom biskupu. Postoji i pustinjaštvo u gradovima gdje pustinjaci žive samotničkim životom u svojim stanovima, a na zajedničku molitvu se okupljaju u gradskim crkvama.
Kapelica, tj. mala crkvica “Krista Kralja” u kojoj fra Dominik već godinama živi svoj pustinjački život izgrađena je 2008. godine i sasvim je po izgledu i veličini istovjetna onoj u Kellyvillu, a izgradio ju je tamošnji lokalni poslovni čovjek potaknut snom koji je sanjao.
Najveći dio svog vremena fra Dominik provodi u molitvi, no jedan dio vremena uvijek posjećuje i lokalnoj aboridžinskoj zajednici i humanitarnim projektima. Jednako tako nedaleko od kapelice u kojoj živi postoji smještaj za sve koji žele također u samoći imati svojevrsnu duhovnu obnovu, tako da i njima fra Dominik pomaže svojim duhovnim iskustvom.
U današnjem vremenu medija, ali još više tzv. influencera tj. ljudi koje mnogi slijede i prate na društvenim mrežama, od kojih je svakako najpoznatiji sveprisutni Facebook, mnogi i ne mogu pojmiti koliki je utjecaj jednog pustinjaka. Iako i fra Dominik ima svoj profil na Facebooku pod imenom Friar Dominic Levak koji mu služi kao i drugima za komunikaciju te su njegove objave i slike na profilu vrlo rijetke, njegov utjecaj na hrvatsku zajednicu u Sydneyu je velik, a mogao bih ga nazvati i ključnim u svojevrsnoj ‘molitvenoj revoluciji’ koja u toj zajednici traje već godinama u raznim aktivnostima od kojih ću izdvojiti samo dvije posljednje koje su izuzetno vidljive.
Naime grupa hrvatskih katoličkih muškaraca okupljena oko udruge Vitezova Predragocjene Krvi Kristove je upravo na poticaj fra Dominika prošle godine organizirala procesiju ulicama Sydneya i to na blagdan Velike Gospe.
Ove godine u uvjetima još strožih mjera i još većeg zatvaranja nije riječ o jednoj, nego o mnoštvu procesija koje su održane širom Sydneya u nedjelju 15.8.2021. na blagdan Velike Gospe, čime su Hrvati u Australiji pokrenuli svojevrsnu “molitvenu revoluciju”.
Fra Dominikova braća, hrvatski fratri koji su čuli za njega i njegov rad, ponudili su mu da preuzme, tj. živi kao pustinjak u njihovu samostanu sv. Jerolima na otoku Visu (u kojem godinama nema nikoga) na što je on i pristao, te je samo “zahvaljujući” zatvaranju Australije prošle godine zbog Covida 19 ostao među nama.
Radi dobrobiti hrvatske zajednice u Australiji nadam se i vjerujem da će fra Dominik ostati još neko vrijeme u svojoj molitvenoj ćeliji u australskoj pustinji, zaključuje u svom članku portal Domovina.