[DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU, 2021.]

U evanđelju koje nam nudi ova nedjelja svjedočimo jednom Isusovom čudu. S Isusom se čudo može i danas dogoditi. Da bi se i danas dogodilo čudo s Isusom, ne mora se dogodi nešto izvanredno na fizičkom planu, nego na duhovnom. To čudo je istinski susret s Isusom.

Isusa možemo istinski susresti u potrebnoj braći i sestrama, gluhima i nijemima naše pažnje i ljubavi. I susretnemo li ga, dogodit će se čudo.

Možemo ga susresti i u njegovoj riječi. I evo novoga čuda.

I u Crkvi kad se uključimo u njezino poslanje. I ponovo se događa čudo.

Čudo se događa i u sakramentu pokore koji nas kad mu pristupamo kao istinskom susretu s Isusom ne samo čisti od grijehe, nego i uvijek ponovo oslobađa od gluhoće u koju nas uvlači grijeh i obdaruje slobodom govora da bismo mogli biti radosni navjestitelji njegove milosrdne ljubavi.

Izvanredno čudo, koje često banaliziramo iako se svi u njega zaklinjemo i pred njim se klanjamo, je Isusova euharistijska gozba ljubavi i njegova trajna euharistijska prisutnost među nama.

Euharistija nam je poslužena da bismo, nahranjeni pričešću koja hrani našu vjeru, otvara uši, driješi spone jezika, u svojoj svakodnevici mogli biti svjedoci dobra koje nam je učinio Gospodin. I mogli činiti dobro.

Da bi se bilo koje od ovih čuda susreta s Isusom, a mogli bismo ih pronaći bezbroj, moglo dogoditi nužno je prethodno odoljeti jednoj napasti i uspjeti u jednom izazovu.

Napast kojoj moramo odoljeti je napast ostati zatvoreni pred Bogom, u molitvi, u svijet svojih sebičnih potreba, problema, želja, snova.

Izazov u kojemu moramo uspjeti je početi pred Bogom, u molitvi, razmišljati na Božji način, sanjati njegove snova, one koje nam je on objavio i ostvario u Isusu Kristu kako bi to postali i naši snovi.

Pred Bogom smo svi gluhonijemi, zaglušeni od svojih sebičnih potreba i nesposobni čuti njegovu riječ, shvatiti je na pravi način i zatim o njoj govoriti riječima i životom. Kažemo mu tek naučenom molitvom budi volja tvoja, iako to osobno ne želimo čuti, prihvatiti i još manje izgovoriti te u skladu s tim živjeti, a sve zato što smo previše prignuti nad sebe i svoje i imamo premalo povjerenja u njega i njegovo. Mislimo da je ono što mi želimo bolje i vrjednije od onoga što nam Bog želi dati, a upravo to je pogrešno.

Zato nam treba čudo. Molimo za čudo. Bit ćemo uslišani samo ako i kad Bogu iskreno kažemo: „Budi volja tvoja“. Tad će se ponovo dogoditi čudo. Susrest ćemo istinski Isusa. I čuti ono što nam Bog govori. Čut ćemo tad i svoje bližnje, njihove vapaje i potrebe. I moći ćemo im govoriti, i riječima i životom, o čudu koje nam se dogodilo. A to čudo je uvijek i prije svega čudo Božje ljubavi prema nama ljudima, čudo njegove ljubavi prema svakom čovjeku.