Kako djelo Duha u Crkvi podrazumijeva zajedništvo obogaćeno raznolikošću zvanja, karizmi i službi, tako je oblacija jedan način življenja benediktinske duhovnosti u svijetu. Riječ oblat dolazi od latinske riječi oblatus što znači prinesen. U oblatskom dakle smislu: prinesen Bogu po darivanju bližnjima.

Oblati sv. Benedikta su uglavnom svjetovnjaci koji su pridruženi jednom od benediktinskih samostana. Monaška zajednica i njoj pridruženi oblati u svom evanđeoskom hodu stopama Krista djeluju uzajamno u duhovnoj povezanosti i pomaganju.

Oblati dakle žive u svijetu, djelujući u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u župnoj zajednici te u bilo kojem obliku djelovanja – sve po benediktinskom geslu “Da se u svemu slavi Bog”. U tome se trude ostvariti životnu ravnotežu i po načelu “Moli i radi” svako svoje djelovanje posvetiti molitvom.

U Hrvatskoj ih ima sveukupno gotovo stotinjak!

Osim uobičajenih molitava, oblat svakodnevno moli časoslov, liturgijsku molitvu Crkve – barem jednu dnevno, prednost dajući Jutarnjoj ili Večernjoj. Kroz bratske susrete čuva vezu s monaškom zajednicom kojoj je pridružen te redovito izdvaja vrijeme za Lectio divina (Božansko čitanje), trudeći se Božju riječ srcem slušati i životom ostvarivati.

Nakon upoznavanja zajednice oblatski kandidat započinje godinu priprave, upoznavajući život svetog Benedikta i njegovo Pravilo i nastojeći živjeti slijedeći upute Oblatskog statuta. Potom slijedi oblacija – liturgijski čin davanja ozbiljnog obećanja Bogu potaknutog željom za što istinskijim nasljedovanjem i svjedočenjem Krista. Danas u svijetu ima na tisuće oblata. U Hrvatskoj ih ima sveukupno gotovo stotinjak.

Izvor: Samostan Ćokovac