Prianjati jedno uz drugo – bitna točka na zajedničkom bračnom putu. Ovaj pojam ima dva značenja. U aktivnom smislu može značiti: navezati se na nekoga, u smislu kako je to lijepo izrazila Ruta svojoj svekrvi Noemi: “Kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe” (Rut 1,16-17). U jednom više pasivnom smislu ovaj pojam mogao bi značiti: ovisim o tebi. Smisao hebrejske riječi za taj isti pojam je u smislu: zalijepiti se. Ljepilo koje drži zajedno oboje u paru je ljubav, vjernost i poštovanje, prenosi Obiteljski centar Varaždinske biskupije.

Prianjanje je jedna čvrsta, posebna vrsta ljubavi. Takva ljubav nije osjećaj koji može naglo buknuti ali isto tako brzo i splasnuti, već ljubav koja se odlučila za bezuvjetnu vjernost.

Foto: Unsplash

Prianjanje je jedna čvrsta, posebna vrsta ljubavi. Takva ljubav nije osjećaj koji može naglo buknuti ali isto tako brzo i splasnuti, već ljubav koja se odlučila za bezuvjetnu vjernost. Ovo je srce braka, jer radi se o povjerenju da se s partnerom može odvažiti na zajednički projekt koji se zove brak. On ili ona mi je od sada najbliži/a, važniji/a od svih prijatelja i rodbine, važniji/o čak i od djece koja će možda kasnije doći (ali i otići). Ići zajedno kroz život u svijetu koji je često hladan i opasan, je zapravo privilegija. Biblija to izriče vrlo slikovito u Knjizi propovjednika: “Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud. Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati? I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo”.

Ukoliko se prianjanje stalno ne događa, temelji braka se ljuljaju.

Kao i ostaviti oca i majku, tako je i prianjanje jedno uz drugo jedan cjeloživotni proces. On u sebi uključuje i činjenicu, da uz svu povezanost i navezanost svog bračnog druga ne tlačim (ograničavam) već da mu uz svu blizinu omogućim i slobodan prostor za vlastiti razvoj. Ukoliko se prianjanje stalno ne događa, temelji braka se ljuljaju. Jedno vrijeme je moguće zamaskirati se, navući masku skladnog para (što uostalom mnogi čine za “vanjsku upotrebu”) tako da je teško primijetiti da je iza te vanjske fasade odnos zapravo postao šuplji i prazan. I onda se mnogi začude kada saznaju: ovo dvoje više nije zajedno. A iza svega toga stoji često jedan višegodišnji proces. Oganj ljubavi se često ne potpiruje i ugasi se zbog posla, djece, kućanskih obaveza. Ili se svatko bavi svojim interesima ili hobijima. Na taj način dolazi do unutarnjeg udaljavanja, unutarnje rastave i nitko više nema što za reći.

Oganj ljubavi se često ne potpiruje i ugasi se zbog posla, djece, kućanskih obaveza.

Reinhard Mey je tu situaciju vrlo zgodno opisao u jednoj pjesmi:

On

Dolazak kući poznatim putem.
Otvaram vrata stana.
Ona mi ne dolazi ususret,
ne diže oči od posla svog.
Nema se tu što više reći,
nema nikakvih pitanja,
i nikakvog odgovora na to.

Ona

Čujem ključ u vratima
i znam, on je konačno tu.
Znam, njegovi ga koraci
ne vode više prvo k meni.
Znam, šutjet ću i neću pokazati
da se smrzavam na svom otoku.
To što se događa je moj život
možda moje najbolje vrijeme.
Mora još nečeg tu biti
osim ove samoće u dvoje
osim nerazumijevanja i svađe
oko beznačajnih stvari,
što je jedino naše zajedničko.

Zajedno

A ona je sve do čega mi je stalo,
A on je sve što ja želim.
O kad bi još bilo šanse?
Mogli bismo početi iznova
da opet zadobijemo jedno drugog
samo ako ona to želi, ja hoću.

Rezime

Zašto naš život u dvoje
tako je patnje pun?
Zašto je put jednog k drugom
zašto je prvi korak tako težak?
Tako je lako povrijediti
a tako teško popustiti.
Jao kako je volim!
Htjeli smo stići do horizonta
a imamo samo papirnati brod.
Nećemo spustiti jedra ni u oluji
Jer možemo još uvijek zajedno – MI.

Par koji je ovdje opisan ne razgovara više međusobno. “Nema se tu što više reći, nema nikakvih pitanja, i nikakvog odgovora na to”. Oni su doduše još uvijek zajedno, udvoje, a ipak je svaki od njih usamljen, smrzava se svatko na svom otoku. Nijedno od njih ne pronalazi riječ s kojom bi započeo razgovor. Nešto se moralo dogoditi. Pjesnik im daje ideju: “Mogli bismo početi iznova da opet zadobijemo jedno drugog”. No, kako to postići, ponovno jedno drugo zadobiti?

Može se pokušati na različite načine ponovno oživjeti svoj brak. Najvažnije je da se ponovno krene s razgovorom koji je s vremenom iz različitih razloga zamro. Bračni savjetodavci kažu: nedostatak razgovora i nespremnost, otvoreno razgovarati o brigama, poteškoćama i kritičnim stvarima, ubrajaju se u najčešće razloge za rastavu. “Najsigurniji” način za razoriti brak je ne više razgovarati. Nasuprot toga stoji tajna sretnih parova koji o svemu mogu međusobno razgovarati.