Budi dio naše mreže

"Nastojao sam se istaknuti u svim tim područjima i uložio sam svu svoju vrijednost u održavanje ove slike o sebi. Ali sada tvrdim da se moja vrijednost ne mjeri svjetovnim uspjehom, već se mjeri Božjom neizmjernom ljubavlju prema meni."

/ dz

Prije Sveučilišnog povlačenja (CUR  – omladinski ogranak Rimokatoličke nadbiskupije Singapur koj služi mladim osobama u dobi od 16 do 35 godina u učenju o katoličkoj vjeri) 2019. godine, doživljavao sam Boga kao bezličnog, svemoćnog vladara koji je dijelio nagrade i kazne po svom nahođenju sa svog visokog nebeskog prijestolja, piše portal Catholic Stories. Ali to je bilo to, taj je Bog za mene ostao udaljen i bezličan. On je bio samo još jedan dio ‘svestranog kompletnog’ života za koji sam smatrao da živim. Kao takav, nisam imao trajan dosljedan odnos s Kristom jer Ga nikada nisam vidio kao prioritet u svom životu. Umjesto toga, nastojao sam se ispuniti svjetovnom potragom za svojim ocjenama, postignućima i društvenim životom. Govorio sam sebi da ću biti zadovoljan sve dok stječem ovo svjetsko blago. Međutim, iako sam stekao neka od ovih blaga, zatekao sam se da još uvijek tražim ovo ispunjenje – tu radost koja će trajati – ali nikada je nisam mogao pronaći.

Ali došavši do CUR-a, Bog mi je pokazao velike istine. Otkrio mi je intenzitet svoje ljubavi prema meni u tome kako me ovaj svemogući, svemoćni Bog toliko volio da je bio spreman potpuno sebe isprazniti. Ostaviti nebesku slavu da postane čovjek i pridruži se prljavštini Zemlje.

Ta njegova ljubav je radikalna, toliko radikalna da je gotovo skandalozna čak – zbog ideje da bi se svemogući Bog sagnuo tako nisko da bi  došao među grešnike. Ne samo da je postao čovjek, već je preuzeo i najniže čovječanstvo, dijete rođeno u skromnim jaslicama, jer me toliko ljubio.

Sjećam se noćnog bdjenja za vrijeme kada smo bili pozvani potpuno na prostraciju pred Presvetim. Kad sam se suočio sa tlom, shvatio sam da je ovaj položaj najniži koji sam se fizički mogao dovesti pred Gospodina. Ipak, pogodilo me kako je moj vlastiti silazak blijedio u usporedbi s Božjim silaskom s neba na zemlju. Za njega da se dobrovoljno spustio kao takav, za mene je označio neizmjernu ljubav koju gaji prema meni – ljubav koja je nedokučiva i izvan ljudskog razuma.

“To što se On voljno spustio na zemlju u svojem Veličanstvu , za mene je označilo neizmjernu ljubav koju gaji prema meni – ljubav koja mi je nedokučiva i nadilazi ljudski razum.”

Budući da me toliko ljubi, shvatio sam da se ta ljubav može izraziti samo posredstvom osobnog i intimnog odnosa između mene i njega. Shvatio sam da je to srž zašto nikada nisam učinio Boga većim dijelom svog života. To je bilo zato što nisam imao osobni svakodnevni odnos s Njim kroz koji sam mogao doživjeti Njegovu ljubav. Poznavao sam ga nedjeljom na misi i na crkvenim sjednicama, ali izvan toga nikada se nisam obvezao na rast u osobnom odnosu s Njim.

Budući da mi je nedostajao ovaj odnos, blaga svijeta su me tako lako odvukla od Boga. Zbog Njegove neizmjerne ljubavi prema meni želio sam ući u ovaj osobni odnos koji želi imati sa mnom. Još se sjećam neizmjerne radosti koju sam iskusio u trenutku kad sam shvatio kolika je Očeva ljubav bila prema meni. Ta je radost proizlazila iz spoznaje da više ne moram tražiti svoju vrijednost u svjetovnom uspjehu, već je moj osjećaj vrijednosti položen u neizmjernoj Božjoj ljubavi prema meni.

Danas nastavljam živjeti u spoznaji neizmjerne Božje ljubavi prema meni dok nastavljam svoj osobni odnos s Njim. Ranije sam se ponosio time što me drugi vide kao „svestranog“ studenta koji bi mogao žonglirati s akademicima, sportom i društvenim životom. Nastojao sam se istaknuti u svim tim područjima i uložio sam svu svoju vrijednost u održavanje ove slike o sebi. Ali sada tvrdim da se moja vrijednost ne mjeri svjetskim uspjehom, već se mjeri Božjom neizmjernom ljubavlju prema meni. Slijedom toga, ova potreba koju sam osjećao da me se promatra kao „svestranog“ učenika postupno je nestala, što mi je omogućilo da umjesto toga jednostavno budem sretan što me On drži kao svoje dijete.

Njegovanje ovog osobnog odnosa s Gospodinom pronašlo je u meni načina da s njim provodim puno osobnog vremena u molitvi i klanjanju. Kroz ovo osobno vrijeme, ja mu služim- predstavljajući mu svoje borbe i razmišljajući o Njegovim pokretima u svom životu. To mi daje prostor da Mu se obratim u svemu i da iskusim Njegovu duboku ljubav dok me susreće u mojim borbama. Kroz ovo dosljedno druženje s Gospodinom u tihoj molitvi, Gospodin me nastavlja podržavati i ispunjavati. Posjedovanje ovog izvora života omogućuje mi da živim u slobodi spoznaje da sam stvoren za više nego što ovaj svijet može ponuditi.

Braćo i sestre, hoćete li poduzeti korak da uđete u osobni odnos s Bogom i kroz to doživite Njegovu neizmjernu ljubav prema vama?

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja