[JER JA TO (NE) ZASLUŽUJEM]

“Bog je milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću” (Izl 34, 6) Svima nam je poznat ovaj citat, posebno nama koji smo najveći “fanovi” pobožnosti Božjem Milosrđu, budući da tom rečenicom završava spomenuta pobožnost. Koliko se puta, kao poslužitelj toga istoga Milosrđa, zateknem u situaciji da ljudima to uvijek iznova moram objašnjavati. Iako to znaju u glavi, nikako da to dopre do srca! Međutim, nije drukčije niti sa mnom, moram priznati. Teško je u situaciji, kada dotakneš dno dna, do kraja povjerovati da te Svemogući, Beskrajno Dobar, Savršeno Svet Stvoritelj neba i zemlje i tada – beskrajno ljubi i pazi i grli i gleda očima punim ljubavi, bez imalo osude. To nije ljudska matematika, nego logika Božje ljubavi. Kada roditelji imaju dvoje djece. Jedno je mirno i poslušno, a drugo stalno upada u nevolje i svojeglavo je, zapravo je savršeno logično da će roditelji više vremena i pažnje morati posvetiti ovomu drugome. Tako je i s Bogom. On je najprije naš Otac, a mi njegova djeca, a tek onda sve ostalo. Ništa na svijetu – nijedan grijeh, pad, blam, posrnuće, zlo – ne mogu to promijeniti! Mi MORAMO oprostiti sebi i odreći se nagrizajuće krivnje te trčati koliko nas noge nose u Očev zagrljaj! Uvijek iznova, jer nas on uvijek iznova čeka! Teško je to shvatiti, ali je moguće prihvatiti. Mi smo najstroži suci samima sebi, oholi suci, tvrdi suci, bahati prema sebi! To je neprihvatljivo. Budimo milosrdni i strpljivi sami sa sobom jer ‘sa sobom treba učiti živjeti’ – kaže nam fra Marin Karačić u jednoj pjesmi! Velika istina! Puni milosrđa prema sebi, svjedočimo Božje milosrđe i bivamo milosrdni prema drugima koji vode iste bitke! Isuse, uzdam se u Tebe! Majko Milosrđa, moli za nas!”