Nakon pobožnosti križnog puta i prilike za sakramenat svete ispovijedi započelo je sveto misno slavlje koje je predslavio vlč. Dragutin Goričanec, župnik župe Uzvišenja Svetog Križa Završje te povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Zagrebačke nadbiskupije. Uz njega su suslavili mons. Josip Đurkan, rektor Svetišta Predragocjene Krvi Kristove, vlč. Leonardo Šardi, te umirovljeni svećenici preč. Nikica Samodol i preč. Mijo Horvat.

O nama ovisi koliko ćemo koristi dobiti od boli, dopušteno nam je pretvoriti je u milost

Mons. Đurkan je prije svete mise pozdravio okupljene svećenike, medicinsko osoblje, karitativne djelatnike i djelatnike Crvenog križa, vjernike, posebno bolesnike, riječima: „Najvažnije lekcija koju čovjek može naučiti u životu nije to da u svijetu postoji bol već da o nama ovisi koliko ćemo koristi od nje dobiti i da nam je dopušteno pretvoriti je u milost“. U bolesti trpi čovjekovo tijelo i duša, rekao je mons. Đurkan, a dolazak Bogu, povjeravajući mu svoju patnju, moleći i pristupajući vrelu sakramentalnih milosti je ispravan način kako vjernik može pomoći i svom tijelu i svojoj dušu, ohrabrio je hodočasnike rektor svetišta.

Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije

Predvoditelj slavlja vlč. Dragutin Goričanec je pak u svojoj propovijedi istaknuo kako je važno bolesti, invaliditetu, patnji dati smisao. „Bez križa ne možemo doživjeti slavu uskrsnuća i kada nas neki križ zahvati dobro si je odmah posvijestiti: negdje sam potreban da osim molitve još svojom patnjom pripomognem“, rekao je propovjednik te podsjetio kako je Blažena Djevica Marija u Fatimi pozvala ne samo na molitvu nego i na žrtvu za obraćenje grešnika. Molitva čini čuda u životima ljudi, ali ako je molitva popraćena žrtvom još je snažnija.

I patnje i životne križeve prikazujmo na tu nakanu da nam se dobri Bog smiluje i da nam ne uskrati nebesku hranu.

Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak o obdržavanju izvanjskih uredaba i propisa u židovskom narodu vlč. Goričanec je istaknuo kako nam Isus skreće pozornost na ono unutarnje. Važno je tijelo, potrebno ga je njegovati i čuvati, ali još je važnije njegovati svoju dušu, hraniti je riječju Božjom i euharistijskim kruhom. Iz osobnog je iskustva propovjednik posvjedočio koliko mu je važna Presveta euharistija, koliko mu je teško bilo kada zbog bolesti nije mogao slaviti svetu misu, ali i koliko su ga potresle i pogodile situacije zabrane mise s narodom zbog epidemije korona virusa. Nebeska hrana, Isus koji nam se u otajstvu kruha i vina daje prevažna je za život vjernika, ovaj i onaj u vječnosti rekao je vlč. Goričanec i pozvao vjernike: „Zato se molimo, iskreno. I patnje i životne križeve prikazujmo na tu nakanu da nam se dobri Bog smiluje i da nam ne uskrati nebesku hranu.“

Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije

Vremena koja živimo pokazuju veliku borbu zloga za duše vjernika, vjera se ismijava, vjernici su proganjani u svijetu, a sve to nećemo moći nositi ako nećemo svoju vjeru jačati u Presvetoj euharistiji. Završavajući homiliju vlč. Goričanec je pozvao okupljene da u trenutku pretvorbe u euharistiji koja slijedi probude u sebi vjeru i „predajmo sebe Isusu, bližnje, svu situaciju u kojoj jesmo, s punim pouzdanjem. Kad ću podignuti Predragocjenu Krv u kaležu vapimo u tom smjeru: Isuse očisti me ovako zmazanoga, prljavoga, nečistoga, ni sam ne znam koliko sam nečist, grješan, prljav. Ti znaš Isuse. Čisti me da budem sjajan, onakav kakav bi Ti htio da budem.“

Ovakvo pouzdanje i molitva Isusu, iz mise u misu, barem jedanput tjedno ne možemo ostati iste osobe, Isus će nas promijeniti, jačati nas na našem putu patnje, molitve i žrtve za vlastito posvećenje i posvećenje naših bližnjih, zaključio je svoju homiliju vlč. Goričanec.

Na kraju svete mise mons. Đurkan je pozvao vjernike da se nakon kratke okrijepe odazovu i provede neko vrijeme u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu koje će biti izloženo u Zavjetnoj kapeli.