Izazvan još jednom farizejskom provokacijom Isus kaže da ništa što izvana ulazi u čovjeka ne onečišćuje čovjeka, nego da ga onečišćuje što iz čovjeka izlazi, a to su zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Ovo o čemu govori Isus, a što iznutra izlazi i onečišćuje čovjeka, sv. Pavao naziva djelima tijela, a „to su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžba, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično“ (Gal 5, 19-21).

Ipak, iako Isus to ne govori, valja reći da vrijedi i obrnuto. Naime, ako iznutra, iz srca čovječjega, izlazi ono što ga onečišćuje, onda bi se također moglo reći da iznutra izlazi i ono što ga može pročistiti. Iznutra su ne samo loše misli, nego dobre misli. Iznutra je i vjernost, i poštivanje tuđe i svoje imovine i svog i tuđih života…, odnosno, nastavit ću sa svetim Pavlom koji, nadovezujući se na govor o djelima tijela, to što nas pročišćava naziva plodovima Duha, a to su „ljubav, radost, mir velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (Gal 5, 22-23). Sv. Augustin, čiji smo spomendan jučer proslavili, primjerom svoga obraćenja sugerira da se duboko u našoj nutrini nalazi i sam Bog.

Pobjeda dobra ovisi o tome što je ono što pobjeđuje u našoj nutrini.

Borba između djela tijela i plodova Duha, odnosno između dobra i zla, nije dakle nešto što se odvija izvan nas, nego u svakome od nas. I iz naše nutrine izlazi i na sve druge razine, sve do globalne razine. Zato pobjeda dobra u svijetu ne ovisi o uvježbanosti vojski i njihovom naoružanju, niti se s njima može osigurati mir, kako nam to pokazuje i najnovija situacija u Afganistanu. Pobjeda dobra ne ovisi čak ni o najboljim zakonima i uredbama, pa bili ti zakoni i uredbe čak i oni koje je Bog dao, kao što je to bio slučaj s Izabranim narodom, a i s nekim našim međunarodnim ugovorima i konvencijama koje su teorijski veoma dobre, ali u praksi nažalost uopće ne funkcioniraju. Pobjeda dobra ovisi o onom što se nalazi u mojoj nutrini i iz nje izlazi. Svi ratovi počinju u čovjekovoj nutrini. I svi zločini. Ali odatle izlazi i toliko nesebične ljubavi. I toliko učinjenog dobra od kojega čovječanstvo živi. Nije ovdje riječ o nekakvoj podvojenosti naše ljudske osobe. Riječ je usmjerenju naše osobe prema dobru ili prema zlu. Pobjeda dobra ovisi o tome što je ono što pobjeđuje u našoj nutrini. O tome ovisi i to hoćemo li mi zagađivati ili pročišćavati svoj mali i svoj veliki prostor u kojemu živimo i ljude koje susrećemo.

Složen je ovo problem jer stvarnost nije crnobijela. Nitko od nas nije niti posve dobar, a niti posve zao. A kao kršćani moramo računati i s milošću, onom koja nam uvijek ponovo pomaže da dobijemo oproštenje i pročišćenje, i onom koja nam pomaže u snazi Duha Svetoga ostati čisti i dobri. Ipak, najlošija kombinacija koja se može dogoditi je ona da nam je nutrina zagađena, a mi se pravimo da je čista. I živimo dvostrukim životom. Jednim životom živimo kad nas ljudi vide, a drugim kad nas ne vide. I zaboravimo da Bog sve vidi. I zna. Ta se kombinacija zove licemjerje. Ona je danas osobito prisutna na društvenim mrežama i često se krije iza lažnih profila, ali ima je naravno i na drugim razinama u realnom svijetu. Puno je primjera u svakodnevnom životu nas i našeg društva koji bi to mogli posvjedočiti.

I mi u Crkvi tijekom cijele svoje povijesti imamo problema s licemjerjem. Danas kao da ono u Crkvi i među nama kršćanima ponovo dobiva na snazi. Nije to dobro. Poznato je da je vjersko ili religiozno licemjerje jedan od najgorih oblika licemjerja. Osobito je to tako kad je riječ o licemjerju nas kršćana. Licemjerje je u izravnoj suprotnosti sa svim onim što nas Isus uči i šalje činiti. On nas šalje ljude spašavati, a ne osuđivati i odbacivati. Zato ga je najviše ljutilo licemjerje. Dokaz je i današnji evanđeoski ulomak. Ne ljuti se Isus zato što su licemjeri grešniji od drugih ljudi. Vrlo često to nije slučaj. On se ljuti jer su suci drugih ljudi, jer druge ljude gledaju s visoka, oholo i s prezirom. I odbacuju ih, isključuju. A istovremeno su sami zatvoreni za Božju milost i ponudu, kako onu koja nama oprašta, tako i onu koja nam pomaže ostati na strani dobra.

Euharistija koju slavimo i pričest koju primamo su sredstva Božje milosti za nas i našu nutrinu.

Čuvajmo se zato dobro onoga što nas onečišćuje iznutra, kako ne bismo postali onečišćivači izvana. I ekološko je zagađenje, kao i ono moralno, proizvod našeg unutarnjeg zagađenja! Ipak, nije se dovoljno samo čuvati od zagađenosti. Potrebno se i truditi oko onoga što nas pročišćava. To je namjera Božje riječi koja nam je danas navještena. Crkva nam, osim toga, nudi i sakramente kao sredstva milosti da bismo u tome mogli uspjeti. Euharistija koju slavimo i pričest koju primamo su sredstva Božje milosti za nas i našu nutrinu. Primimo sa zahvalnošću tu pomoć, kao i pomoć drugih sakramenata, osobito sakramenta pomirenja. I pazimo da možda i zbog te pomoći ne postanemo licemjerni u odnosu na one koji u tome ne sudjeluju. Licemjere je najgore što se bilo kome može dogoditi, a osobito nama koji vjerujemo u Isusa kao Krista i koji smo, vođeni Duhom Svetim i osnaženi njegovim plodovima, od njega pozvani u Crkvi koja je u svijetu nastaviti njegovo poslanje spasenja svih ljudi.